piše: Antonio Gavran
Bijah na svetoj Vukovarskoj zemlji. Na stratištu nevinih duša koje poginuše zbog suludih ideja pojedinaca željnih vlasti.
Tišina, i samo tišina uz spomen na mladiće koji su zauvijek ostali zarobljeni u svojim dvadesetima, a tek su počeli živjeti. Kome li su kriva mala djeca koja ne samo da nisu znala što se događa, plakali su ne zato što vole …