događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Kolumne iz života Hrvata u Njemačkoj
Napisali Sonja Breljak i Emil Cipar
MOJE RAZGLEDNICE: TOMISLAVGRAD – I. dio
„Nomen est omen“ – od Delminiuma do Tomislavgrada
tekst i foto: Marijana Šundov
Split, 11.11.2021. – sjećanje na krajolike, mirise i okuse djetinjstva i sada me ispunjava mirom i tihom srećom – povijanje trava i zrelog žita na vjetru, mirisi metvice i smilja, pokošene trave, puni okusi kruha ispod sača (peke), divljega zelja, slatkoga graha i kiselih jabuka, zvuk zvona, a iznad svega osmijesi i zagrljaji dvoje dragih ljudi – bake i djeda……
piše: Žarko Delač
Slučajan susret s dugogodišnjem poznanikom koji radi u državnoj instituciji potaknuo me da zabilježim njegove riječi.
Nije teško za pretpostaviti kako je tema bila Covid pandemija i njegova izjava da će u ponedjeljak dobiti otkaz. Razlog je što se ne želi cijepiti, a nema Covid putovnicu. Pri tome me iznenadilo njegovo obrazloženje vlastite odluke.…
tekst: Igor Čatić, prof. emeritus
Početkom rujna održana je trodnevna, ali najposjećenija izložba materijalne umjetnosti u Hrvatskoj. Kustos, Mate Rimac. Bila su izložena vozila Supercars owner’s circle-a kluba, vlasnika najluksuznijih automobila na svijetu.
Gledatelji u Zagrebu, Velikoj Gorici, Opatiji i Malom Lošinju …
II. dio
tekst i foto: Dražen Radman
Uopćeno kazano, svatko bi želio živjeti normalno. Ali, stvar je u tome da su uvijek postojali i postoje ljudi koji imaju mogućnost i moć ulaženja u ‘prostore tuđih života’.
Često to čine na način da tim životima kroje sustav vrijednosti i savjesti. Također, takvi ‘mogućnici’ imaju mogućnost kanaliziranja mišljenja i ponašanja drugih ljudi u pravcu željene postavke za koju (opijeno) drže da je ispravna.
S time da današnji ‘moguli’ sa svojim vjernim (jeftino kupljenim) podanicima imaju na pladnju brojne ‘instrumente’ za blaže i strože pridobivanje, pa čak i širih narodnih masa za novopostavljenu normalnost.
Naravno, sve bi to uvijek bivalo i biva za – ‘našu zajedničku stvar. Ili, na primjer, ‘za naš zajednički opstanak’.
Valja još napomenuti kako je u današnjem vremenu ‘ulaženje u tuđi prostor’ izvedivo čak i – bukvalno. Naime, jedan od vodećih ‘mogula’ je rekao, nije se šalio, kako je došlo vrijeme da će nova tehnološka revolucija zahvatiti i samog čovjeka, tj. njegovo tijelo.
U tom slučaju, ne preostaje ništa drugo nego izvesti kvalitetan zaključak u svezi s dobrim namjerama takvih ‘mogula’.
No, to nije dovoljno. Valja donijeti i zaključak, ako već dosad nije donesen, o (osobnoj) potrebi za zahvatom (duhovne) revolucije unutar samog čovjeka, tj. njegovog srca.
Bez takve revolucije, novonenormalno postat će – sasvim normalno. To je ono kad čovjek postane omamljen i neosjetljiv, sličan zombiju. Jedino što mu fizički pokreti budu malo brži od zombija. A sve drugo zaprašeno i umrtvljeno.…
piše: Žarko Delač
Zauzeti poput Filipa Zupčića osmo ili Filipa Udea sedmo mjesto na utrci svjetskog kupa ili svjetskom prvenstvu izniman je uspjeh. Možda ne toliko cijenjen među navijačima i sportskim kibicima koji uživaju samo u pobjedama, ali svatko tko se imalo bavio sportom odat će ovim natjecateljima priznanje.…
(1/2)
tekst i foto: Dražen Radman
“O, pobjeći! Da je pobjeći negdje! Da je otići daleko, što dalje od svih i od svega!” misao je koja te ovih dana, ali ne po prvi put, zaokuplja nastojeći ti pružiti spasonosno rješenje za tvoje (životno) stanje u kojem, eto, prebivaš već poduže vrijeme.
Da, ti bi htio pobjeći od svega što te ljuti, opterećuje, izbacuje iz takta. Od svega što ti čini nemir, tjeskobu, mučninu duši.…
piše: Verica Jačmenica-Jazbec, dr. med.
Kad se spomene riječ groznica, obično imamo pomisli na nešto neugodno. No ima i jedan izuzetak. Postoji jedna groznica za kojom domaći u Međimurju itekako žale.
Rijeka Drava izvire u kamenitim talijanskim Alpama. Protječe kroz austrijske Alpe, Sloveniju, Međimurje i nosi sa sobom …
