Iz naše arhive/objavljeno 26.02.2015.
Nostalgija i osjećaj pripadanja
piše: Tuga Tarle
Na svakom koraku čovjeka prati nostalgija.
S njom treba znati živjeti jer kad joj se i najmanje nadamo, ona će naći put do našeg srca. Ponekad je dovoljna neka sitnica, neki miris, pjesma, nečiji pogled ili boja nekoga zida, prolaz između nekih kuća i gle, ona je već tu.
Vraća nam pregršt uspomena koje se nižu kao na filmskoj vrpci pa izranja …baka uronjena u svoj klimavi naslonjač, majka u…
Tjednima se nosim s jednom mišlju, s jednim pitanjem: „Zašto je toliko prokleto važno dokazati da smo u pravu?“
Bregana/ Učiteljice razredne nastave, složit će se svi, sasvim su posebne osobe. One nisu tek djelatnice koje će malu djecu, netom prispjelu u školske klupe, samo naučiti čitati i pisati. One su zamjenske majke, rame za plakanje roditelja, štit od neželjenih situacija, administratorice koje moraju sređivati pregršt papira, kreativke kakve ćete teško negdje naći…
”Sada se od tebe opraštam, ne znam kada ću se vratiti
S vremena na vrijeme na test stignu sve one teorije s kojima se ponekada razbacujemo, dakako verbalno. Vaš Periskop je preživio jedan takav test. Sve ono što sam učio, tvrdio i čemu sam težio, trebalo je provjeriti i utvrditi u školi poniznosti.Dolina je to uzdisaja, nešto ljepše od doline suza.
Raznim skupovima i manifestacijama obilježena je 450. obljetnica bitke kod Siska. Ukratko još je jednom povijesno argumentirano kako su Hrvati štitili i uz velike žrtve obranili europske granice kršćanstva. I to bez velike pomoći europskih saveznika ili susjednih država.
Do prije nekoliko godina nezamisliva situacija u školstvu danas postaje gotovo svakodnevnica – u razredima uz učenike sjede i odrasle osobe, pomoćnici u nastavi. Zahvaljujući Europskim strukturnim fondovima i lokalnim sredinama/osnivačima škola osigurana su i sredstva za edukaciju odraslih koji pomažu u radu samim učenicima.
Nema godišnjeg doba ovdje, da ne ispliva redovno tema zadarskog centra Mocire u medijima i da se po njoj ne razvlači kao po pretankom tijestu za savijaču kojeg se pokušava ipak nekako iskoristiti. Savij, odvij, nadjev uvijek na istom mjestu, ali se svaki put otvori negdje drugo još rupa. Nikako ispeći sve to napokon, da dobije konačnu formu, a nadjev dobrano prokiselio već.
Čudni naslovi po raznim medijima natjerali su da se i sam počnem zanimati za temu. Što se to u Hrvatskoj događa u krugu Katoličke crkve i njezinih vjernika? Izgleda da je najveću buru stvorio mladi novljanski svećenik Poljak kada se kroz svoje tzv. ‘edukativne’ plakate osvrnuo na Spužvu Boba.