London II. dio
tekst i foto: Marijana Šundov
Split/24. travnja 2021. / Na mojim putovanjima uvijek su me posebno oduševljavali gradovi s rijekama. Rijeka koja teče kroz grad bi me sjetila na mladost i snove kada mi se činilo kako je sve moguće.
Rijeka moje mladosti bila je Miljacka, a grad Sarajevo. Često bih dio puta od škole do doma propješačila uz obalu Miljacke uz želju da i sama tečem s rijekom negdje daleko. Zastala bih i gledala odraze zgrada u vodi. To je bio neki moj ritual, koji napravim ponovo u svakom novootkrivenom gradu s rijekom. Snove i dalje sanjam.…
Voljela bih pitati čelnike što je s nama – nama koji smo u generacijskom rasponu između 50. i 65. godine, koji imamo ispodprosječne plaće, stambene kredite, koji smo nekako uspjeli djecu podignuti na noge, pa više nemamo poreznu olakšicu u vidu “uzdržavane osobe”?
Još jedno proljetno subotnje jutro. Budim se i čekam poruku kada će Goran iz Gline krenuti prema Petrinji. Danas ga vodim u srce Banije.
U rukama držim knjigu čiji je autor Ivo Frangeš: „Povijest hrvatske književnosti“. Izdavači su Nakladni Zavod Matice Hrvatske i Cankarjeva Založba. Izdana je u Zagrebu – Ljubljani, 1987. godine. Tiskana je u nakladi od deset tisuća primjeraka.
Zagreb/ Na Veliki petak, drugoga travnja ove godine, Zagreb je imao privilegiju uživati u koncertu s publikom u dvorani Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, slušajući orkestralno djelo Josepha Haydna “Die sieben letzten Worte unseres Erloeses am Kreuze”, HOB XX:1, 1787. (Sedam posljednjih Kristovih riječi na križu), nažalost, u popratnom tekstu HNK Zagreb krivo navedene registracije (HOBXX:2 je istoimeni oratorij Josepha Haydna za orkestar, zbor i soliste, napisan, 1796. a Haydn i u ovoj orkestralnoj verziji koristi puhače i udaraljke, što je zaboravljeno napisati).