Iz naše arhive/objavljeno 31.10.2011.
IZ NOVINARSKE BILJEŽNICE
piše: Sonja Breljak
Otkud mi sad odjednom dođe ovo sjećanje?! Iznenadno. Nepozvano.
Obećah sama sebi prošle godine …kada to ne uspjeh učiniti… otići ove godine do rodnoga grada, na Dan mrtvih.
Htjedoh na taj dan do Gradskoga groblja… po novom nazivu… ili do groblja u Sultanovićima …po nazivu od prije rata. Tamo su grobovi roditelja. Očev od prije dva i pol desetljeća. I majčin od prije tri godine. I ne stigoh to opet učiniti. Daljina …
Čekam jutros u laboratoriju za vađenje krvi. Raštrkani ljudi po hodniku, svi se drže nekog kvazi razmaka. Čak nije ni gužva, sve je prebačeno na obiteljske liječnike, epidemiološka situacija uvjetuje rad svugdje.
Ekspanzija novozaraženih virusom Covid – 19 u Hrvatskoj ali i diljem Europe uzrokuje pojačane aktivnosti na sprečavanju njegova širenja ali istovremeno i snažnije djelovanje protivnika epidemioloških mjera.
Sve što je novo, ljudi malo i ništa prihvaćaju, pogotovo ako su s tom novinom oni ugroženi. To je u jednu ruku i opravdano. Ako je nešto novo za opće dobro, onda to u prvom trenutku može vidjeti samo inovator i nitko drugi.
Otkad nas je u ožujku 2020. godine pohodila korona, sve više mojih poznanika pati od nesanice. S ekrana nas već mjesecima zasipaju lošim vijestima koje se u našim životima preoblikuju u brigu, strah, stres, strepnju, neizvjesnost, apatiju i nemoć.
Kriza uvjetovana širenjem Covid 19 virusa očigledno pogađa sve dijelove društva i zasigurno će se još godinama osjećati posljedice.
Neću danas o dečku, on je svoj život okončao, gdje je pošlo po krivu, sada se pitaju roditelji.