događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Kolumne iz života Hrvata u Njemačkoj
Napisali Sonja Breljak i Emil Cipar
Forum – podsjetnik na civilizaciju koja je oblikovala Zapad
tekst i foto: Marijana Šundov
Rim – oko sebe vidim stotine boja, lagani talijanski šlager čujem u pozadini, u zraku osjetim puno slatkih mirisa i aroma, koje se prožimaju. Prepoznajem mirise: cimet, kakao, muškatni oraščći, naranča i limun, a dokle mi pogled seže su brda slatkiša, razne vrste čokolada, keksa, kolača, ušećerenog voća… kao da sam zalutala u bajku, i to onu o Ivici i Marici, u kućicu od slatkiša. Bajka je to o siromašnoj djeci – bratu i sestri koje je otac poslao u šumu jer ih nije mogao prehraniti, a oni našli u šumi kućicu od slatkiša.…
piše: Milan Rajšić
Biblijski tekst iz Korincanima poslanice prve, koji govori o ljubavi, procitao sam tek sa 24 godine.
Uzrok je potpuno prozaičan i tehničke prirode. Nigdje u mojoj blizini nitko nije imao Bibliju. Baka i mama su svoju vjeru upražnjavale u svojoj privatnosti i poniznosti, a otac i …
Iz naše arhive/ objavljeno 19.02.2023.
Autorica teksta: “Ovo sam napisala prije jednu godinu. Bitno se ništa nije promijenilo.”
Kako se u školi komunicira na hrvatskom jeziku nakon reforme, tableta, online nastave, izolacije, zemljotresa i guranja STEM-a u sve živo?
piše: Lada Franić
Smion, suton, potrčko, gaj, lugar, šipak, žilav, čangriziv, specifičan, sjetan, nostalgija, živopisan, krajolik, crna ovca, motivacija…
I još mnogo sasvim običnih riječi, hrvatskih i udomaćenih, današnji učenici ne razumiju.…
piše: Milan Rajšić
Više od 26 tisuća Palestinaca – mahom žena i djece – stradalo je do sada u daleko najsmrtonosnijoj vojnoj operaciji 21. vijeka, a nova, nepisana pravila novinskog izvještavanja nalažu da ova rečenica završi, ako već ne ritualnom osudom Hamasa, onda barem informacijom da je vojnu operaciju Izraela izazvao Hamasov teroristički napad 7. listopada.…
tekst i foto: Marijana Šundov
Rim/Siječnja, 2024./ Stojim na posebnom putu, točnije stojim na cesti. Dan je predivan, kristalno plavog neba, sunčan s naznakama hladnoće, koja štipa za obraze, kakvi već znaju biti sunčani dani zimi. Na mjestu gdje stojim, s jedne strane cestu obrubljuje visoki zidani zid od opeke, a s druge su stabla čempresa, masline i pinije.
Zatvorila sam oči i kao da čujem teške odjeke koraka rimskih legija koje marširaju cestom, kao da vidim konjanike i dvokolice, beskrajnu kolonu…
Ovo je plod jednog prijedloga. Spomenuvši urednici da mi je želja napisati niz priča o njegovateljstvu, savjetovala me da krenem od toga kako je sve počelo?
Već drugu godinu, kao “na stražnjem sjedištu moga auta”, svi gnjave.
U zadnjem pisanju spomenuh kako zamišljam susret u vječnosti s onima koje sam jednom njegovao.