Piše: Antonio Gavran
Kao dvadesetsedmogodišnjak i pripadnik mladih koji nisu više toliko euforični kao što su to mladi nekada bili, odlučih se podići svoju ruku visoko u zrak i reći: DOSTA! Poput onih studenata koji su sedamdesetih godina po svijetu dizali revoluciju i bili pokretači za bolji svijet. …
O događanjima oko predstave Olivera Frljića ”Naše nasilje i vaše nasilje” (24. travnja 2017.) na Marulovim danima više-manje je sve rečeno. S tim da, ako ćemo govoriti o tome što se zbivalo ispred HNK u Splitu uoči samog početka, valja reći da su mediji, u većini slučajeva, mahom popratili pogrdne uzvike nekolicine ljudi i njihova zajapurena lica, dok su prethodno najavljen (demokratski) prosvjedni skup s nizom uljudnih govora i s nekoliko stotina nazočnih, popratili – gotovo nikako.…
Uskrsni ponedjeljak je svetak za sebe, i za KUD Stružec, koji je imao pune ruke posla, i malo vremena za svoje obitelji, na najveći katolički blagdan, Uskrs. Jer cijelu zimu i tjedne prije Uskrsa, pripremalo se za taj dan. Radili su se ukrasi od krep-papira, šivale se dječje nošnje sa šarenim fertunima- kao što su bili nekada, s tregerima na leđima, na prekriž, s volanima, našivavali se fertuni za kuharice, sa motivima nekadašnjice.
E, što neće Švabo sve izmisliti! Govorilo se tako kad bi se divilo nekoj tehničkoj napravi.
Turci u Njemačkoj veći su Turci od domaćih Turaka. Vidjelo se to i na ovim izborima kada je više od 60 posto Turaka u Njemačkoj glasovalo ZA veće predsjedničke ovlasti.
Obožavam nogomet i već kao klinac sam se zaljubio u njega. „Upijao“ sam poteze vrhunskih igrača koje sam zajedno sa svojom ekipom pokušao „kopirati“ na travnatom igralištu (popularnoj gmajni) na kojoj smo bili „po cijele dane“.
Da je put u pakao često popločan dobrim namjerama, izreka je dobro poznata svima. Ali kada vam je put za neko dobro djelo popločan zimskim uvjetima i olujnom burom neposredno pred svibanj, onda se već zapitate, jeste li možda trebali češće filtrirati tu svoju kaljužu savjesti i učiniti kome kakvu dobru stvar ili onaj posljednji odverglani očenaš s mislima na fejsbuku možda ipak nije bio tako skrušen.…
Za vrijeme osmanlijskih osvajanja tijekom kojih je naša zemlja bila smanjena na „ostatke ostataka nekad slavnnog hrvatskoga kraljevstva“, izraz jezik bio je istoznačnica za narod: „Turci nalegoše na jazik hrvatski“, ( pop Martinac nakon Krbavske bitke).
Za neke istine treba se boriti i treba ih svjedočiti. Uskrs, centralni i najvažniji blagdan u kršćana zaslužuje da se o njemu priča, ne jednom godišnje, nego bi on trebao biti lajtmotiv, nešto što nas prati i osvjetljava tminu svakodnevnice.
Vijest o Židakovoj smrti me doslovno zatekla!