MOJE RAZGLEDNICE
tekst i foto: Marijana Šundov
Postoje gradovi koji me doslovno začaraju i kojima se uvijek vraćam. Imaju čaroliju koja me privlači – patinu povijesti jer njihove građevine stare su stoljećima, a opet imaju živost modernih vremena. Nisu ostali u prošlosti nego su je s poštovanjem prigrlili i nastavljaju živjeti i razvijati se. I kao takvi pomažu ispričati priču o nama – o ljudima.…
Berlin je njemačka i svjetska metropola. Uza sve dugove kojima je opterećen i opću financijsku krizu, ujedno je to povijesno, nasljeđem i kulturom, vrlo zanimljiv i bogat grad. I prostran je.
Ponukan tragičnim završetkom života g. Zvonka Bušića, a napose izjavom u oproštajnom pismu kako nije više mogao živjeti u ‘Platonovoj pećini’, ponovo sam pročitao Platonovu priču o ljudima koji obitavaju na tom mrklom mjestu i, dakako, shvatio da se priča odnosi i na cjelokupno društveno stanje Hrvatske.
Dunav i Mađa su kao ruka i rukavica. Ne može Dunav veselo ploviti prema svom ušću a da se tisuće i tisuće Mađara ne vozi u kanuima i kajacima, drvenim brodovima i čamcima, po najvećoj rijeci Europe.

