piše: Sonja Breljak
Slavonski Brod-Berlin/ Sigurno ste već pročitali vijest kako će u povodu skorog Dana grada, između ostalih i Zavičajni klub “Brođani” Berlin e. V. primiti priznanje u Slavonskom Brodu. Odluka je to Gradskog vijeće Slavonskog Broda koje je potvrdilo kandidate što ih je izabrao Odbor za nagrade i priznanja. Na listi nije previše izabranih, po jedan za počasnog građanina i za životno djelo te po pet za Grb Grada i Štit Berislavića.…
07 KOLUMNE
Kolumne iz života Hrvata u Njemačkoj
Napisali Sonja Breljak i Emil Cipar
TKO JE ZAPRAVO HENDIKEPIRAN
Piše: Dražen Radman
”Nije pravo pitanje: Zašto mi Bog nije dao ruke i noge?, nego je pravo pitanje: Ima li nešto bolje od ruku i nogu?”, rekao je, između ostalog, Nick Vujičić na predavanju u Nikšiću (Crna Gora) prošlog tjedna.
“Ukoliko su nebesa stvarnost, onda je Božji mir, svrha, snaga i hrabrost ono bolje!”, nastavio je s govorom 33-godišnji čovjek koji je rođen bez ruku i nogu.
Rekao je čovjek koji je zbog svog hendikepa u ranom djetinjstvu bio ismijavan i ponižavan od strane mnogih vršnjaka.…
JEDINO JE TRGOVINA STALNA
piše: Stjepan Poljaković
Ima tome nekoliko godina kako je vaš Periskop postavio pitanje lokalnom političaru: „ Nas dvojica recimo, surađujemo nekoliko godina i poslije toga mi priđe član druge stranke s obećanjem da ću dobiti posao u državnoj službi ako uđem u njihovu stranku. Bi li mi to zamjerio?“ Odgovorio je da ne bi.
Namjera mi je da u ovom članku zbrojim, razgolitim i pojednostavnim sve ono oko nas. Sve se svodi na trgovinu i svi smo predmet trgovine.…
ZA ISELJENIČKIM TRAGOVIMA
Lijep književni susret za predstavljanja “Ono malo duše” u Wiesbadenu
piše: Sonja Breljak ...foto album
Berlin-Wiesbaden/ U rano subotnje jutro suprug me vozi do berlinske Hauptbahnhof. U 07 i 3 minute hvatam brzi vlak za Frankfurt na Majni. Cilj je Wiesbaden pa mi stoga u Frankfurtu slijedi presjedanje. A valja mi na vrijeme stići jer me u Wiesbadenu očekuju najkasnije do 16 sati.
ISPOD OBLAKA
Tekst: Sandra Marelja Muić
Kišnjikavi vikend pomrsio račune u lipom mom gradu. Govorili i mislili šta hoćemo, vidi se da je meteorologija u konačnici uvijek vladar svega planiranoga. U jednoj ruci coffee-to-go uživam u tihom popodnevu dok šetamo do grada ja i prijateljica, te pokušavamo nadoknaditi protekle tjedne. Tu i tamo se javi koja kišna kap za riječ, ali ne dovoljno uporna da bismo otvorili kišobran. Čisti zrak i tišina mora djeluju ljekovito, kao i dragocjeno zajedničko vrijeme uz smijeh i čavrljanje. Ipak je vrijeme ono najdragocjenije što možemo dati drugoj osobi, ono najviše što možemo dati jedni drugima. Često zaboravljamo da je tako, mislimo da darujemo samo ako predajemo poklon-vrećicu.…
BOG JE PREŠAO U DRUGU GALAKSIJU
Iz naše arhive: 21.03.2013.
piše: Jasna Župan
Odgajana sam u duhu vjere, vjere da postoji On koji nas za sve loše kažnjava, a za dobro ‘garantira’ ‘kraljevstvo nebesko’ kao i to da Ga molitvom prizivamo a neposluhom na neki način udaljavamo od sebe.
Zbog toga je u mojoj obitelji molitva bila pod obavezno… prije jela, prije testa, prije spavanja… bila je oslonac u svemu i izgledala je kao izvor svega što smo imali. Ono što nismo imali, nismo ni smatrali da nam je neophodno…
OSTANI DIJETE
piše: Katarina Pavlović
Sada znam da ne postoji čekanje. Odgođene stvari bi mi prije oduzimale sve živce koji postoje. Svojom odlukom, neke stvari same se odgađaju, bez upozorenja.
Ruše tako planove, ništa nije onako kako si planiraš. Iii taman kad misliš to je to. Nije. Ošamari život, podsjeti da on ima neki svoj redoslijed. Neki drugi plan.
Kažem, prije bi me to živciralo do ludila. Sada ne, ne želim.…
NEZABORAVAN DOŽIVLJAJ
piše: Sonja Breljak
foto: Hrvatski glas Berlin
Berlin/ Bilo je lijepa, topla, ugodna, kulturna i dostajanstvena ta netom prošla subotnja večer u kojoj je u organizaciji Hrvatskog glasa Berlin te uz svesrdnu pomoć Hrvatske kulturno umjetničke i sportske zajednice Berlin, Zavičajnog kluba Brođani i brojnih drugih sudionika programa, vrlo uspješno promovirana i prezentirana knjiga “Ono malo duše” našeg pokojnog urednika Emila Cipara te potom i svečano obilježena osma obljetnica rada…
PROLJEĆE U DUŠI
MOJE RAZGLEDNICE: MAKSIMIR
tekst i foto: Marijana Šundov
Zagreb/ 17.travnja 2016./ Proljeće konačno u Zagrebu… u svoj svojoj ljepoti i raskoši. Čini mi se kako ga nikad nisam tako željno iščekivala kao ove godine.
O, da bilo je naznaka njegovog dolaska u pupoljcima, skrivenim visibabama i ljubičicama po zagrebačkim vrtovima i parkovima, pokojem sunčanom danu u uglavnom kišnoj i oblačnoj veljači i ožujku, i onda gotovo preko noći vatromet boja, cvjetova, mirisa, cvrkuta …Proljeće je tu.
Čini mi se da je tako i s nama ljudima. Duboko u nama i kada je teško krije se obećanje proljeća, nada. Nekada to najbolje osjetimo baš kada nam je najteže… sve je prolazno… i to će proći… i kako je to u Odiseji napisao Homer kada se glavni junak našao između zla i goreg – Scile i Haribde: „Možda će i ovog jednog dana se biti lijepo sjetiti.“ Proljeće ili zima……
NAJMUDRIJI ČOVIK U ŠORU
Piše: Ivan Tumbas
Ime mu neću kajzti. Samo toliko ću zabilužiti, da se rodio kao i drugi čovik od matere rodjene, da je živio 80 godina i da je umro na mudrosti u smrtnoj bolesti i to bez doktora. A šteta je bilo za njega. S počelom njegovog gustiranja ova mudrost se nije rukopisno pokazala, od kad je u svojem frtalju on prvi i počeo brkove nositi i kud je prvi vrtalj zemlje na ime njegovo pripisan bio, onda je fucutost takom silom buknila iz njega, kao iz prižarene peći plamen od suve slame.…