piše: Stjepan Poljaković
Ujedinjeni Europljani odlučili su postupno navući žice na granice svojih država. Vide oni da im u susret dolaze njima nepoznati ljudi, mahom bez dokumenata i valjanog dokaza odakle su uopće došli.
Pitam se:
07 KOLUMNE
Kolumne iz života Hrvata u Njemačkoj
Napisali Sonja Breljak i Emil Cipar
MJESTO GDJE KAMENJE PRIČA
Salona – metropola rimske provincije Dalmacije
Dana, 21.1.2016.godine/ Postoje gradovi na „granicama svjetova“ – civilizacija i kultura, na raskrižjima putova ljudi i roba. Gradovi na putovima osvajača, koji bi poslije bitaka često ostajali bez stanovnika.
Osvajači bi doveli svoje ljude, stvorili novu civilizaciju i kulturu. Ono staro bi postupno nestajalo, ili pak bilo odmah razarano bez trunke poštovanja prema ljudima koji su tu prije bili i prema njihovom stvaralaštvu.…
I U LIMUZINI ČOVJEK PLAČE
piše: Dražen Radman
”Čovjek kojega bol ne odgaja, uvijek ostaje dijete.” (Niccolo Tommaseo)
Prije nekoliko dana, vraćao sam se pješice iz centra grada prema svojoj kući. Prolazeći pored hotela ‘Atrium’, ispred samog ulaza, zapazio sam parkiran moderan i skupocjen BMW-ov Jeep Grand Cherokee. Ništa neobično. Doduše, to je automobil kakvih i nema previše oko nas i na kojemu bi, vjerovatno, mnogi pozavidjeli.…
UVLAKAČ KAO ZANIMANJE
Piše: Antonio Gavran
Ovih dana na našoj društvenoj sceni Davor Jurkotić, poznati komičar i voditelj emisije “U zdrav mozak” još jednom se narugao političarima glumeći kako ih zove mandatar Tihomir Orešković.
Ugodni glasovi koji sve potvrđuju nadajući se kako će se domoći svoga dijela kolača čuju se s druge strane žice ni ne sluteći kako se radi o podvali. …
HRVATSKA TREBA DOBRE PRIMJERE
Tekst: Josip Mayer
Govoriti istinu znači biti iskren. To su naše ljudske i moralne vrijednosti. Tako nas uči naša katolička kršćanska vjera.
Još tamo 1998. godine napisao sam u jednom našem primorskom lokalnom listu pismo, reagiranje svima zajedno u vladi i oporbi pod naslovom.“Vaša politika ne služi zajedništvu,već raskolu u Hrvata“. Danas vidim, i te kako sam imao pravo.
A da je to tako, potvrđuje mi i jedan članak od 13. siječnja 2016.…
OPRAŠTAM TI, OSLOBAĐAM SEBE
piše: Katarina Pavlović
Tek kada oprostimo sebi i drugima za situacije koje su nas povrijedile, tek tada krećemo dalje. Baš do tog trenutka stojimo u nekom dijelu zajedničkog odnosa, a nismo toga svjesni.
Dogodi se tako da nas iz sna trgne neki trenutak prošlosti. Gdje postajemo svjesni da neki događaji za nas još imaju preveliko značenje. U djelu između stvarnosti i sna pokušavamo shvatiti što je istina. Polako postajući svjesni da ove misli nisu dio sna, već nešto vrlo živo. Preplitanje tih pojava nije čudno. Jer vrlo…
GDJE JE OTIŠAO DAVID BOWIE
piše: Dražen Radman
”Izgubljen u svom krugu, evo me, bljeskam bez boja…” (David Bowie, Station to station, 1976.)
”Pokupivši svu slavu ovoga svijeta, ponio ju je na onaj, pjevajući nam: Baci pogled gore, ja sam u raju…”, napisao je jedan novinar u svojoj oproštajnoj noti velikanu svjetske glazbene scene Davidu Bowieu, čija se ovozemaljska nit prekinula prije nekoliko dana.
Istim povodom, jedan poznati slikar u nekoliko je stihova izrazio …
KAD SOCIJALNA MREŽA ZAKAŽE
I na kraju ispadne „Ausländer raus“
Tekst: Josip Mayer
Kada spominjem riječ ‘socijalna mreža’, onda ne mislim isključivo na financijsko i materijalno, već mislim i na zajedničko razmišljanje, ljudsko ponašanje, sporazumijevanje među ljudima, kako među pojedincima, tako i među skupinama na javnim mjestima. Tu spadaju ljudska prava, zakonske obaveze i njihov nadzor.…
JA TAKO MISLIM
O ”ŽIVOM ZIDU”
piše: Stipe Radilović
Nema dvojbe da je Živi zid na hrvatskoj političkoj sceni napravio zapaženi prodor, ali, tek prema rubovima izopačenog sustava, u čemu su zasluge njegovog vodstva Sinčića i Pernara, ali i brojnih dobronamjernih aktivista neosporne.
No, postignuti zapaženi rezultati su ugroženi, zbog unutrašnjeg nezadovoljstva, o kojima ovih dana možemo saznavati iz medija.
Učinjene, teško procjenjivu štete razvrstavam u dvije kategorije:…
DOK ČITAM “ONO MALO DUŠE”
piše: Marija Matijašević
Stružec/ Knjiga “Ono malo duše”! Divna knjiga, koja sa mnom dijeli moje dane i noći.
Prvo pročitah štiva koja su me najviše interesirala. Onda pročitam one priče iz djetinjstva i sjećanja na događaje koji se podudaraju s mojima. Zatim pročitam one meni malo manje zanimljive, pa onda opet počnem sve iz početka. Tako čitam uvijek i ponovno.
Iako ih sve već znam, opet ih čitam, jer u svakoj priči naiđem na nešto što mi je promaklo i što je ugodno za prisjećanje na prošlost.…