događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Kolumne iz života Hrvata u Njemačkoj
Napisali Sonja Breljak i Emil Cipar
tekst: Sonja Breljak
Berlin-u mislima sa Zagrebom/ Povijest se sjeća više takvih potresnih događaja koji su poput ovog jučerašnjeg, uznemirili i ostavili i materijalnog traga, poput primjerice onog razornog iz 1880. godine, jačine 6,3 po Richteru.
Razumljivo, moje ljudsko sjećanje nema te dosege, pa me vodi tek do listopada 1969. godine kad je Banjaluku pogodio potres…
piše: Igor Matijašić
Na kraju jednog, po mnogo čemu specifičnog, obrazovnog tjedna…
Jučer je donijeta razumna odluka da nastave u školama neće biti do 19. travnja, a učitelji svoj posao mogu obavljati od kuće.
Prioritet apsolutno svima u ovom trenutku jest zdravlje!
Kad je tek krenula priča o nastavi na daljinu, nazvao sam ministričinu izjavu ishitrenom, a u glavi mi se rojila masa pitanja.…
tekst: Marko Jareb
Što je model 5E poučavanja?
To je model rješavanja problema kroz vođeno istraživačko učenje. Sastoji se od sljedećih komponenti: uključiti, istražiti, objasniti, razraditi i vrednovati.
Ono podrazumijeva novi način poučavanja na metodičkoj razini kroz efektivno učenje i razvijanje praktičnih vještina. Trebalo bi kroz svu novu tehnologiju prezentirati nastavno gradivo pomoću…
Pozitivan primjer rada Stožera civilne zaštite RH
piše: Žarko Delač
U sveopćoj pomami i histeriji vezanoj uz širenje bolesti općeprihvaćenog naziva Koronavirus, brojne su informacije i aktivnosti posve pale u drugi plan.
O predsjedanju Hrvatske Europskom unijom i blagodati ovom uobičajenom rotacijom među EU članica nema više ni riječi. Brendiranje države, turistička promidžba, demografska pustoš ili strane investicije više nisu predmet interesa niti kod specijaliziranih novinara i medijskih redakcija.…
piše: Lada Franić-Glamuzina
Draga Sonja,
nije svako zlo za zlo. Evo, dokazat ću to iz perspektive pandemične domovine koja se sprema za samoizolaciju, a složni smo kao u doba Domovinskog rata.
Mi, Hrvati, se podijelimo oko svega nebitnoga, ali kad je stani-pani združimo se. Što nije loše, bar nekad da smo složni i da ne pljujemo jedni po drugima. Mislim, pljujemo se u prenesenom …
Priča treća
piše: Stjepan Poljaković
Došlo je vrijeme da nastavim priču o poslu njegovatelja. Želja mi je da progovorim o nečemu vrlo kompleksnome a opet strahovito bitnom, o kolegijalnom odnosu.
Da se odmah razumijemo, ovo nije ni sud, ni lekcija, tek jedno koliko je to moguće, jasnije napisano osobno razmišljanje. Do sad sam o tome šutio ne želeći biti patetičan ili moralist, ali situacija u kojoj se trenutno nalazimo nagnala me da progovorim.…
piše: Martina Budimir
Malo tko je u Hrvatskoj nadasve ozbiljnu situaciju prije četvrtka smatrao ozbiljnom. Viješću da se kreće s pripremom virtualnih zbornica i učionica zbog mogućeg uvođenja nastave na daljinu, polagano su se svima počele otvarati oči.
Sutradan redovna jutarnja konferencija za novinare kriznoga stožera. Ministar zdravstva na novinarski upit odgovara mišljenjem stručnjaka kako virus još slobodno ne cirkulira u našoj zemlji, kako imamo samo uvezene slučajeve zaraženih plus njihove najbliže…
tekst: Martina Budmir
Kažu mi često posljednjih dana:
“Bubi, što se s tobom događa!? Pa ti si se totalno promijenila!”
Nasmijem se i uzdignute glave odem dalje. Uz šeretski osmjeh koji povremeno ne uspijem skriti, a u duhu novopečene mene, ni ne pokušavam.
Vječno pitanje: Mijenjaju li se ljudi? Može li dobrodušna slatka (da, …
piše: Sandra Marelja Muić
Proljeće puno strasti u Hrvata; pršte eksplozivne teme na sve strane i to još u eri novog predsjednika. I baš je predsjednik taj koji je zakuhao sve sa svojom inauguracijom i treperavom himnom.
Naciju nije ni upola zanimala haljina prve dame, koliko angažman legendarne Josipe Lisac, za koju su mislili da će ne znam šta napraviti, osim ono što uvijek radi. To što nisu razumjeli o kojoj zemlji je riječ i na kojem jeziku pjeva, niju nužno ni bilo potrebno. …
O ukidanju rubrike “Prosječna ocjena” u E-dnevnicima u RH
tekst: Marko Jareb
Priča jedna kolegica kako bi im profesor iz hrvatskoga jezika, sada pokojni, čitao pjesme bolje nego li neki glumac u kazalištu, a ponekad bi se toliko zanio da bi neku od njih i zapjevao na satu. To je njima, kaže ona, bilo sve čudno te bi se znali i šaliti na račun toga, naravno ne da ih vidi profesor. Možemo se samo zapitati je li to spontano izašlo iz toga profesora i koliko je on uživao u tome?
Priča jedan drugi učenik, sada oženjeni čovjek, za tog istog profesora kako se na njegovom satu ne bi ni muha čula te da im je…