događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Kolumne iz života Hrvata u Njemačkoj
Napisali Sonja Breljak i Emil Cipar
piše: Antonio Gavran
Kao ljubitelj klapske glazbe i pjevač u jednoj od klapa (Slavonica, op.u.) imao sam prilike prošloga vikenda gostovati na smotri klapa u Loparu na otoku Rabu.
Kao Slavonac koji je zaljubljenik u klapsku glazbu na accapela način, očekivao sam da će na susretu većinom biti klape sastavljene od pjevača srednjih godina koji još pokušavaju očuvati tradiciju iako ju sveprisutna komercijalizacija velikim mahom uništava.…
Sagradimo hrvatsku kapelicu Majci Božijoj u Banneuxu – svetištu svih naroda
piše: Marijana Šundov
Banneux Notre Dame je ljupki zaselak smješten nedaleko Liege-a u Belgiji.
Tridesetih godina 20.stoljeća kao i drugdje u Europi osjećale su se strašne posljedice ekonomskog sloma 1929.godine.
Bilo je to vrijeme gladi i siromaštva, bilo je to vrijeme jačanja nacizma, u Belgiji susjednoj Njemačkoj.
Piše: Emil Cipar
Imao sam prijatelja u djetinjstvu čiji je otac bio partizan. O kako sam to zavidio prijatelju. On nikada nije gladovao, bio je uvijek dobro obučen i u njihovoj kući je bilo svega. Imao je uvijek nove školske knjige, jedini u razredu je imao atlas i nije u ničemu oskudijevao.
Prigodom nekih praznika, Dana Republike i slično, njegov otac je dolazio u školu i pričao nama djeci kako se oslobađala i stvarala …
Lustracija i strahovi
piše: Mirko Omrčen
Kad je u pitanju očišćenje hrvatskog društva od zločina i zločinaca bivšeg komunističkog režima, onda postoje i drukčija mišljenja od onih koji misle da je to jedna nužnost.
Tako bivša ministrica pravosuđa Ana Lovrin (HDZ) kaže: – Danas nakon 16 godina stabilne hrvatske države veliko je pitanje čemu bi služila lustracija. Mislim da je to bespredmetno i ja nisam za lustraciju (2006. godina).…
Pisma iz Belgije ...s odmora u Hrvatskoj
…ponijeti sjećanja
tekst i foto: Marijana Šundov
Primošten/8. rujna 2013./ Gledam valove, nadiru nošeni maestralom preko stijena na obali. Potom se povuku, za njima ostaje svjetlucavi mokri trag i morska trava.
Gledam igru valova i vjetra. Netko je napisao „More poslije bure izbacuje bisere“ – sjetim se tih riječi.
Upravo je čudesno kako se iz riznice pamćenja pojedine misli i sjećanja pojavljuju potaknuta nečim – nekim prizorom, mirisom, pjesmom ……
piše: Antonio Gavran
Nakon što je katolička Crkva u Hrvatskoj, ali i u svijetu osjetno počela opadati u broju vjernika koji se mogu nazivati pravim kršćanima i nakon što se dogodilo po prvi puta u novijoj povijesti da je jedan živući papa sišao s prijestolja i otišao u mirovinu, tko li se je mogao nadati ovakvom osvježenju kakvo nam dolazi u liku i djelu pape Franje!
Kao čovjek koji se razočarao u sustav kojim živi i djeluje katoličanstvo moram priznati da sam u potpunosti osvježen i …
piše: Aleksandra Brnetić
– O Bušiću se ne bih usudila, rekoh. Ne znam ništa o njemu, nisam se njime bavila. Kad je onomad kidnapirao avion i kad sam čula da je htio raspačavati letke, bila sam se – kak bismo mi to u Zagrebu rekli – zbenula.
Da neko digne ruku na sebe, da neko digne ruku na drugoga, u tim očajničkim/zločinačkim činima vidim neki smisao. Ali da jedan Hrvat kidnapira američki avion u vrijeme kad su se Amerika i Tito jako voljeli, i kad je UDBA, pardon SDB, u zapadnom svijetom činila što je htjela, meni je to znak ljudske gluposti i neznanja. Kratkog spoja u glavama …
Zvonko Bušić 1946.- 2013.
piše: fra Jozo Grbeš
Chicago/ Čuli smo se prije desetak dana, zadnji put. 20. kolovoza. Teško mi je kao i Vama dragi prijatelji.
I život Zvonkov: kao grčke tragedije, kao Sheakspearovi spisi.
Upoznali smo se u okrutnom američkom zatvoru kada sam ga dolazio posjećivati. I danas se sjećam broja na njegovoj košulji: 03941-158.
Nikada, nikada u životu nisam stajao licem u lice s idealom, oči u …
piše: Sandra Marelja Muić
Eto ga na, prođe ljeto!
Ma nije baš skroz da je prošlo vremenski, ali školske torbe su u akciji već ovaj tjedan i to znači da je gotovo za ovu godinu. Gdje smo bili, šta smo radili – ništa!
I još gore od toga, pokvarili i ono malo dobrog europskog starta sa slučajem „lex Perković“, a …
Zagrebu pismeko pišem