piše: Dragica Trumbetaš
Za vikend se našlo ljudi koji su istupili u obranu Frke. Vele da je jako pošten čovjek koji ne bi mrava zgazio, da je vrijedan i da nikog nije prevario .
Super da takvih ima, on sam je ponosno izjavio da ulaže u knjige, a ne u cigle, što god netko mislio o tome.…
“…I što možete reći na kraju, koja je vaša poruka?“ – pita novinar dokumentarne emisije, čovjeka židovskog porijekla, koji je prošao golgote Auschwitza.
Tako, tako sam umoran/ I čekam valove/ Valove mora…”
Ići ćeš, vratiti se nećeš u ratu poginuti.
Heroji mora, plemeniti ljudi,
Bom dia!, a onda poslije podne Bom tarde!
Pitam se ponekada koji bi naziv bio prikladniji za hrabre i odlučne ljude koji se bore, hvataju u koštac sa izazovima odlučnije i prije ostalih? Ako kažem ratnik, taj pojam je često vezan uz vojsku. Borac pak može i ne mora biti vojnik, borci su ljudi koji se bore sa životom uopće, danas pišem o njima.…
Dodirujem hladni kamen, oko mene zidovi sazidani od kamenja različitih veličina, a ipak tako skladni i ravni. Podignem pogled, nema stropa, iznad je plavo nebo bez ijednog oblaka i Sunce. Sunce baca sjene po zidovima i unutrašnjosti građevine, igra sjena povećava mistiku prostora. Nalazim se u najstarijoj starohrvatskoj crkvi (o. a. prema nekim autorima). Radi se o crkvi svetog Spasa čiji zidovi i toranj još stoje – gotovo 12 stoljeća dakle preko tisuću godina.…