događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Kolumne iz života Hrvata u Njemačkoj
Napisali Sonja Breljak i Emil Cipar
tekst: Igor Čatić, prof. emeritus
Početkom rujna održana je trodnevna, ali najposjećenija izložba materijalne umjetnosti u Hrvatskoj. Kustos, Mate Rimac. Bila su izložena vozila Supercars owner’s circle-a kluba, vlasnika najluksuznijih automobila na svijetu.
Gledatelji u Zagrebu, Velikoj Gorici, Opatiji i Malom Lošinju …
II. dio
tekst i foto: Dražen Radman
Uopćeno kazano, svatko bi želio živjeti normalno. Ali, stvar je u tome da su uvijek postojali i postoje ljudi koji imaju mogućnost i moć ulaženja u ‘prostore tuđih života’.
Često to čine na način da tim životima kroje sustav vrijednosti i savjesti. Također, takvi ‘mogućnici’ imaju mogućnost kanaliziranja mišljenja i ponašanja drugih ljudi u pravcu željene postavke za koju (opijeno) drže da je ispravna.
S time da današnji ‘moguli’ sa svojim vjernim (jeftino kupljenim) podanicima imaju na pladnju brojne ‘instrumente’ za blaže i strože pridobivanje, pa čak i širih narodnih masa za novopostavljenu normalnost.
Naravno, sve bi to uvijek bivalo i biva za – ‘našu zajedničku stvar. Ili, na primjer, ‘za naš zajednički opstanak’.
Valja još napomenuti kako je u današnjem vremenu ‘ulaženje u tuđi prostor’ izvedivo čak i – bukvalno. Naime, jedan od vodećih ‘mogula’ je rekao, nije se šalio, kako je došlo vrijeme da će nova tehnološka revolucija zahvatiti i samog čovjeka, tj. njegovo tijelo.
U tom slučaju, ne preostaje ništa drugo nego izvesti kvalitetan zaključak u svezi s dobrim namjerama takvih ‘mogula’.
No, to nije dovoljno. Valja donijeti i zaključak, ako već dosad nije donesen, o (osobnoj) potrebi za zahvatom (duhovne) revolucije unutar samog čovjeka, tj. njegovog srca.
Bez takve revolucije, novonenormalno postat će – sasvim normalno. To je ono kad čovjek postane omamljen i neosjetljiv, sličan zombiju. Jedino što mu fizički pokreti budu malo brži od zombija. A sve drugo zaprašeno i umrtvljeno.…
piše: Žarko Delač
Zauzeti poput Filipa Zupčića osmo ili Filipa Udea sedmo mjesto na utrci svjetskog kupa ili svjetskom prvenstvu izniman je uspjeh. Možda ne toliko cijenjen među navijačima i sportskim kibicima koji uživaju samo u pobjedama, ali svatko tko se imalo bavio sportom odat će ovim natjecateljima priznanje.…
(1/2)
tekst i foto: Dražen Radman
“O, pobjeći! Da je pobjeći negdje! Da je otići daleko, što dalje od svih i od svega!” misao je koja te ovih dana, ali ne po prvi put, zaokuplja nastojeći ti pružiti spasonosno rješenje za tvoje (životno) stanje u kojem, eto, prebivaš već poduže vrijeme.
Da, ti bi htio pobjeći od svega što te ljuti, opterećuje, izbacuje iz takta. Od svega što ti čini nemir, tjeskobu, mučninu duši.…
piše: Verica Jačmenica-Jazbec, dr. med.
Kad se spomene riječ groznica, obično imamo pomisli na nešto neugodno. No ima i jedan izuzetak. Postoji jedna groznica za kojom domaći u Međimurju itekako žale.
Rijeka Drava izvire u kamenitim talijanskim Alpama. Protječe kroz austrijske Alpe, Sloveniju, Međimurje i nosi sa sobom …
Iz naše arhive/ objavljeno 24. travnja 2018. na Svjetski dan cijepljenja
piše: Verica jačmenica-Jazbec, dr. med
Sjećanje na cijepljenje…
Bila sam sitna, tanka, žgoljava djevojčica u drugom razredu osnovne škole. Naša je učiteljica Hela bila najbolja učiteljica na svijetu. Jednog nam je dana rekla da idemo na cijepljenje protiv opasnih bolesti. Izašli smo iz razreda, prešli preko ceste i ušli u park oko svetokriškog dvorca.…
piše: Milan Rajšić
Štefka i Franci nas pozvali na skupljanje kestenja. Štefka, Franci, kćer i sin i njihove obitelji u kojima je šest unuka, žive na kraju Svijeta.
Na kraju slovenskoga Svijeta, u prostoru koji se zove Kozjanski park. E, iz toga parka, nakon što se čovjek vozi sve strmijim i sve užim cestama i česticama, vidi se kao na dlanu…
