Berlin/ …Evo pozdravljamo Vas s aerodroma i zahvaljujemo na dragim brigama oko nas. Ostajte nam živi i zdravi, nadamo se, u dobrome sjećanju na nas. Svako dobro. Vaši Marija i Alfred …stoji u poruci odaslanoj elektronski jutros s berlinskog aerodroma. Naši dragi prijateljji i talentirani suradnici, slikari, fotografi, pjesnici, vrijedni ljudi, Marija i Alfred Matijašević, napustiše eto Berlin nakon tri-četiri i više decenija života i rada u njemu. O tome podrobnije, dublje i osjećajnije, svjedoče njihove kolumne i …
07 KOLUMNE
Kolumne iz života Hrvata u Njemačkoj
Napisali Sonja Breljak i Emil Cipar
DOŠLO JE VRIJEME
IZ NAŠE ARHIVE … objavljeno 24.08. 2011.
piše: Marija Matijašević
-Došlo je ono što je bilo daleko …kažu stari ljudi, pa se odmah sjetim jednog 84 -godišnjaka, kako je to tužno rekao. I ja tako sad razmišljam. Kud su prošle sve te godine?! Njih 33 u Berlinu …polovica od mog života. Bilo je puno lijepih i nešto onih manje lijepih sati, dana i godina. Ali sjećanja ostaju. Na neke uspomene, ostaju sjećanja …Vjenčanje na Vojnoj misiji, pričest sina u crkvi Stressemannstr, tamo i dočeci Nove godine, grilanja na terasi crkve, crkvenog zbora pjevanja, pohađanje sviranja gitare i orgulja…
NA ODLASKU
BERLINSKI POGLED IZ HOTELSKE SOBE
piše: Marija Matijašević
Preko prozora hotelske sobe, vidim samo krovove visokih kuća. Tamno crveni, do crni …iz nekih se već odavno dimi, crni dim, vijugav kao pletenica, gledam i neke curice u prolazu. Jesen je, i već je dosta hladno. Ovdje se još ne loži. U mislima sam u svom dvorištu i svojoj toploj kući. Pomalo sramežljivo sunce berlinsko, obasjava krovove. U daljini se vidi svetleća reklama „Vodafone“, antene nekih firmi. Okrugli, visoki bijeli dimnjak, strši iznad zeleno-žutih krošanja, drveća kestena ……
STRAH
KAJ GOD!
piše: Ivek Milčec
U današnjoj (10.10.) Večernjakovoj anketi na pitanje: Je li kampanja HDZ-a prljava i promašena? …od 5098 glasova čak njih 73% odgovorilo je DA! Na Hadezeovim tzv. “mini-saborima“, stranačka svita na čelu sa predsjednicom Kosor obilazi županije i u ritmu glazbe pred članstvom na pozornici poskakuje i poručuje: –Mi vas se ne bojimo! Ja vas se ne…
FORMALNA DEMOKRACIJA NIJE BIO ZAHTJEV
TRN U OKU
piše: Mirko Omrčen
Kad bi se danas, dva desetljeća nakon ostvarenja države, postavilo pitanje, što je stvarni uzrok da Hrvati nisu ostvarili sreću u stvorenoj državi vjerojatno bi rijetki kao razlog tome našli u činjenici da u ostvarenoj državi nije ostvaren i sustav slobode, kao glavni preduvjet sreće.
Kad bi se također postavilo pitanje, odgovara li hrvatskom narodu više demokratska vladavina ili nametnuto stanje “čvrste ruke“ tj. nasađene diktature sigurno bi bilo puno…
PIŠEM, ZNAČI POSTOJIM
ZNA SE!!!
piše: Emil Cipar
-Nisam baš mislio tako! Ali znaš kako je …ja ti to moram reći! Tim riječima je završio jedan telefonski razgovor, relativno rano jutros.
Tim riječima me upozorio poznanik da moje pisanje nije baš konstruktivno i da bih mogao imati problema, što mi on ne želi, nego me samo prijateljski upozorava što se po gradu priča.
BRITVA
Kaj god!
piše: Ivek Milčec
Prošloga tjedna u međusobnoj komunikaciji naših dičnih političara najčešće se rabila imenica britva. Čudno, kaj ne? Između tisuća riječi kud su baš izabrali britvu. Može biti da su se prisjetili svojih starih koji su, obično ponedjeljkom, spominjali brijače, brice, frizere i blaumontag. Naime,nekada ti vrsni majstori nisu ponedjeljkom radili tj. odmarali se od prošlotjednih tračeva i ogovaranja koje su im njihove mušterije, onak u “povjerenju” priopćile pod uvjetom da to ostane “med…
THANK YOU SOUTH AFRICA
DEA´S TAGEBUCH
von: Andrea Vidović
Berlin/Drei Wochen bin ich schon wieder da. Drei Wochen, die verflogen sind, dass ich keine Zeit hatte traurig zu sein. Aber verwirrt war ich oft. Ich kann es nicht glauben,dass ich wieder da bin. Meine geliebten Gesichter zu sehen, die ich ein Jahr lang nur, wenn überhaupt, über Skype gesehen habe.
Ich habe meine Freiheit wieder, ich falle nicht mehr als Weiße auf. Ich bin, wie jeder andere auch. Mir gefällt das. Keiner sieht mir an, dass ich gerade ein Jahr weg war oder das ich keine Deutsche bin.…
TUŽNO PLAČEM KUĆU OSTAVLJAM
piše: Nada Landeka
Davnih godina otišli su Hrvati trbuhom za kruhom tražeći mjesto gdje će osigurati sebi i svojoj djeci dovoljno novca da mogu živjeti životom dostojnim čovjeka. Radili su naporno, ne misleći na ništa drugo osim kako će uštedjeti dovoljno novca da nakon niza godina dođu kući, svojoj Hrvatskoj, ponosno i visoko uzdignute glave, kakvi su oduvijek bili, i nastave život tamo gdje su stali. Iza njih je ostalo ugaslo ognjište, stari roditelji, poneka rodica, uglavnom svi oni koji nisu mogli otići nikud već su pupčanom …
BAKINA ČIPKA
BAKINA ČIPKA
piše: Gordana Knežević
…I dani se pišu kraćim trenutkom, kada linija nebesko plavog blijedi… kao stara čipka iz bakinog ormara, a podsjeća na ono vrijeme, koje je ostalo živjeti…
…u pričama
…u sjećanju