piše: Mirela Marasović, socijalni pedagog/ Caritas
Još jedno radno jutro. Hladno je vani, ali sunčano… Ne ide mi se nigdje, ostala bih sjediti kraj ovih svojih polica za knjige, obgrlila bih svoju, toplu šalicu kave hladnim prstima i dozvolila mislima da kruže.
Obično ih kontroliram… ali imaju, ovisno o kapacitetu podnošljivog, svoje vlastite tokove, već utabane puteljke…struje kojima brzaju…od jedne misli nastanu dvije, pa se razmnože na šest, pa ih se rodi 36…ni trepnula nisam, već ih se nakotilo 1296… Prijete ekspanzijom, zatim invazijom… …