piše: Milan Rajšić
Hvali se čovjek u gostioni, nakon trećega piva, kako je jako tolerantan prema crncima i ostalim strancima.
Sugovornik ga upita, što se desilo i kada se to sreo s crncima.
07 KOLUMNE
Kolumne iz života Hrvata u Njemačkoj
Napisali Sonja Breljak i Emil Cipar
NISAM SE PRIPREMILA
tekst: Snježana Akrap-Sušac
“Zašto si to skuhala, a ne ono što smo dogovorili sinoć?” – ljutito je pitao djed moju mamu. Ona se blago nasmiješila i upitala zar nije svejedno što jedemo. Njegov je odgovor bio: “Ali ja sam se pripremio za ono!”
E, moj dida, i ja sam se pripremila za jedan posve drukčiji…
TEŠKA VREMENA
piše: Milan Rajšić
Sinoć u neko doba i meni stiglo upozorenje, na portugalskom i engleskom, kako je narednih 72 sata, za očekivati obilne kiše, orkanski vjetar i opasnost od poplave. Nemam krova za koji se trebam plašiti da odleti, kuća mi nije kraj oceana, ali upozorenje je upozorenje. I dobra prilika, ništa veliko ne planirati i poduzimati, naredna tri dana.…
VUKOVAR – JUNAČKI GRAD
Iz naše arhive/ objavljeno 27.08.2020.
Ova priča je objavljena u knjizi “Pisma iz domovine, Život je putovanje”
tekst i foto: Marijana Šundov
Postoje u životu svakog čovjeka posebni trenutci, izdvojeni iz vremena života, trenutci do kraja ispunjeni osjećajima tako da ih se tijekom cijelog života sjećamo.
Obično su to doživljaji nečeg radosnog ili jako tužnog – poput rođenja djeteta ili spoznaje kako te je zauvijek…
A ŠTO ČOVJEKU VIŠE TREBA
piše: Milan Rajšić
Oduvijek sam imao običaj i naviku, poslije dobro obavljenog posla, s nekim podijeliti zadovoljstvo učinjenim. Ponekad bih, izašavši iz vlaka i idući kući, pozvao prvoga beskućnika na porciju pečenih kobasica; nekada bih uličnom muzičaru, u stari pohabani šešir ubacio nekoliko novčića; često bih bio sretan, susrevši nekoga od poznanika, skrenuti u birtiju i uz…
NEPODNOŠLJIVA LAKOĆA ŽIVLJENJA
piše: Milan Rajšić
Ako se ikada budem odlučio umirati, a miriše na to, (ako se ikada budemo rastali…), “neka to ne bude u proljeće kad laste dolaze” (pjeva 1966. Ljiljana Petrović…?) i molim neka to bude negdje u Portugalu, a po mogućnosti u prostoru zvanom Algarve, negdje na kraju, nama poznatog? europskog svijeta.…
KORIJENI I SJEĆANJE JEDNOG NARODA
MOJE RAZGLEDNICE: Zagora – oaza ljepote i mira
piše: Marijana Šundov
Split/ 1. studenoga 2023./ Oko mene tišina prekidana pjevom ptica, uličice omeđene suhozidima, aromatični, mirisi dalmatinskog bilja: mente, kadulje, hajdučke trave, smilja, lavande, koprive… ljepota oblika i boja tisuće predivnih biljki čija imena i znam i ne znam, stabla smreke, drijena, hrasta, graba, bora… kamene kuće, gustirne, a po noći tisuću zvijezda. Ljeti neprekidni zov cvrčaka. To je oaza mira i ljepote nedaleko Splita, kojoj se kao obitelj često vraćamo – u splitskom žargonu prostor zvan Zagora.…
SVE MOŽE BITI SLOMLJENO
CAMINO
“Gdje zakaže čovjek, neće zakazati Bog.”
piše: Stjepan Poljaković
foto: Camino Croatia Webshop
Ovaj članak pišem povodom izlaska jedne, po svemu autentične, putopisne reportaže, zbirke priča o 111 dana hodočašća i 3333 pješke prijeđenih kilometara. Priče su nastajale u putu, kao izvještaji poslije svakog dana i pisali su ih dvoje hodočasnika. Knjiga nosi naslov:
CAMINO – od OSIJEKA do SANTIAGO de COMPOSTELE