događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Kolumne iz života Hrvata u Njemačkoj
Napisali Sonja Breljak i Emil Cipar
Piše: Katarina Pavlović
Žena ti je čudo! I vjerujem da smo to već zaključili, davno… Ipak to čudo je najčudnije kad je njegovano. Onako, čudno lijepo. Nenadmašno. Ne, ne treba joj šminka. To je sjaj na licu od zadovoljstva i sreće. To je meka koža i sjajna kosa.
Eh da, baš tu kosu ne dam svakome u ruke. Ne vjerujem, opečeš se pa naučiš. Na teži način, ali naučiš. Baš kao i sve ostalo u životu.…
Jelene Vukasović: Mjera mog patriotizma je mjera moje potrebe da bude bolje i u Gradu i u Zemlji“- kaže novinarka Radio Kotora, objašnjavajući svoje brojne društvene aktivnosti.
Govori li Jelena o Crnoj Gori ili o Hrvatskoj?
Napisala: Snježana Akrap-Sušac
Jelena Vukasović, izrazito društveno angažirana novinarka Radio Kotora, teško je našla vremena za naš razgovor. O tome govori i jedan spontani „ uh“ u poruci koju sam preslušala na Viberu, a koja završava riječima: „ Umorna…kao…pas!“
Ipak, Jelena, ŽENA KOJA SVE STIŽE, našla je vremena i za obećani intervju. Bilo je zadovoljstvo slušati ovu elokventnu ženu, čije brojne aktivnosti zadivljuju.
Glumački angažman joj je trenutačno na prvom mjestu. Kroz predstavu KoTo(r) o KOTORU redatelja Petra…
Iz naše arhive 04.11.2013.
Piše: Martina Miladinović
Rastaju se Dunav i Sava, noć i dan. Klasje odlazi s tvojih poljana usred burna vremena. Rastaju se stablo i list, korijen i tvrda zemljica.
Sunce od neba bježi.
Skloni se ratar od ravnice, poštena žena od ručnoga rada, svećenik od Crkve, vjernik od Boga, krčmar od šanka, plod od peteljke, janje od stada, radnik od rada…
piše: Stjepan Poljaković
foto: Ivica Vlašić
Manifestacija „Svila šuška, šlingeraj se širi, a Podvinje po rakiji i pekmezu miri“ i ove godine održavala se u dva dana, 3. i 4. rujna 2016. Pod šatorom, na rukometnom igralištu okupilo se nekoliko stotina gostiju. učesnika i uzvanika.
Piše: Stjepan Poljaković
U razgovorima s ljudima ovih dana koristim često izreku koju sam čuo od moga tate:
„Ludom puta ne nakopa“.
Neku večer bijah svjedokom diskusije u kojoj je jedan kritizirao, a drugi pokušavao objasniti. Koliko smo puta u zabludi misleći da onaj koji kritizira želi čuti naše objašnjenje?…
piše: Sonja Breljak
Berlin-Velika Gorica-Makarska.../ Primiče se kraju moj desetodnevni boravak u Makarskoj. E, da, sve ima i početak i kraj. A ta moja, naša priča o ovogodišnjem odmoru započela je prije dva tjedna. Tad smo (o, konačno taj odmor, pa to čekamo cijelu godinu!) lijepo izljubili i pozdravili svu našu (istina, odraslu, što ja kao majka ponekad teško primam) djecu te sjeli u automobil i -pravac Hrvatska, Zagreb, Velika Gorica……
piše: Igor Matijašić
Nova nastavna godina i službeno će započeti 5. rujna, mada je ponovno aktualiziran vapaj turističkih djelatnika da se praznici produlje i početak nastave prolongira na neki kasniji datum.
Gotovo je sigurno da molba neće biti uslišana i da će školarci, kao i mnogo godina do sada, sjesti u svoje klupe prvog rujanskog ponedjeljka, tim više što bi svaki kasniji…
piše: Sandra Marelja-Muić
Da je barem ushićenje zbog silnih olimpijskih medalja potrajalo dulje, da su barem Olimpijske igre dodale još neki dodatni tjedan ovaj put.
Tako je bilo lijepo gledati svaki dan kadrove reprezentacijskih trenirki, neočekivanih medalja i mladih radosnih lica. I svojatati sve to skupa besramno; hrvatske medalje, hrvatski uspjesi, hrvatski sportaši……
piše: Nataša Nježić Bublić
Od malih nogu predodređen si da živiš u nekoj državi koja te obilježava putnim ispravama, osobnim iskaznicama, poviješću koju učiš u školi. I jedino pozitivno, determinira te jezikom zemlje u kojoj živiš da bi mogao komunicirati s ostalim članovima svoje zajednice.
No, to nije jedini prtljag kojim te uprte.
Moraš se odrediti prema ratovima i sistemima koji su poharali prostor u kojem obitavaš.…
Ne dvojeći ni jednog trenutka, skočio je odjeven s komandnog mosta kako bi spasio radnika koji je pao u more puno morskih pasa…
Sjetimo se talmudskog citata ugraviranog na prstenu kojeg su Židovi poklonili Schindleru: „Onaj tko spašava život jednog čovjeka, spašava cijeli svijet”.
piše: Snježana Akrap-Sušac
Škripanje dvorišnih vrata najavilo je dolazak kapetana Ognjenovića. Visok i naočit, unatoč poznim godinama, sa smiješkom me pozdravlja. Jutro je, ugodno, bez sparine. Pijemo kavu i osjećam kako oboje pokušavamo proniknuti u sugovornika.
Malo je vremena trebalo proći da razgovor izgubi prvotni oprez i dobije ležernu notu. Kapetan je bio spreman podijeliti neka životna zbivanja.
U životu svakog čovjeka postoje ljudi i događaji, koji nas obilježe za cijeli život. Tako je i na mog sugovornika snažno djelovalo prvo putovanje, kada je imao samo petnaest godina. Brod „Kosmaj“ i put do Argentine neće nikada zaboraviti.…