Ivan Tumbas
Zakucalo zvonce,
s malena zvonika,
odnešeno majci,
sina miljenika.
događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Kolumne iz života Hrvata u Njemačkoj
Napisali Sonja Breljak i Emil Cipar
tekst: Marino Ninčević
Nigdje drugdje na svijetu danas radije ne bih bio nego ovdje na Banovini, s ljudima koje je pogodio razorni potres, ali i sa svima onima koji su otvorili srca i s puno ljubavi pomažu svima ovima kojima je pomoć potrebna.
S prijateljima rotarijancima Ljerka i Duško Čorak, obišao sam Petrinju, Glinu, Strašnik, Graberje, Banski Grabovac, Slana, Hađer… i mnoga druga sela.
piše: Igor Matijašić
Pri kraju jedne iznimno stresne godine koja nam je donijela mnogo toga lošeg, samo ponavljam davno napisane rečenice o svojoj zemlji u budućnosti (kao prilog novogodišnjim željama)…
Želim Hrvatsku u kojoj će ljudi živjeti, a ne preživljavati. Zemlju u kojoj neću susretati ljude kako prevrću po kontejnerima u potrazi za plastičnim bocama ili hranom.…
Zlosretna predviđanja, nagađanja i slutnje kako bi mogao doći još jedan, jači potres od onog u ponedjeljak, u utorak su se, nažalost, uistinu obistinile.
Iako se potres jačine 6.2. ili 6.3 ili čak i 6.4. po Rihteru, kako su kasnije izvijestile neke njemačke TV kuće, nije osjetio do Berlina, bijah u njegovu jačinu i razornu moć skoro direktno uključena jer sam u tom trenutku upravo gledala razgovor novinara s gradonačelnikom Petrinje u centru grada, kad je tako zatreslo da je i TV snimatelj na nekoliko sekundi izgubio kontrolu nad kamerom.…
Asertivnost = briga o sebi
piše: Verica Jačmenica – Jazbec, dr. med.
Senka je dvadesetak godina moja poznanica. Naočita je mlađa žena, obrazovana i zaposlena. Prije kratkog vremena se, iznenada i neplanirano, našla sama sa troje male djece. Njezin se nevjenčani partner i otac njezine troje djece odselio k – svojoj ljubavnici.
Senka me ponekad zna nazvati radi savjeta oko dječjih bolesti. Nedavno me nazvala i zamolila da ju uputim kako da ostane uspravna i čvrsta, da se ne slomi, da bude dobra majka, da izađe iz šume zakona, propisa, prava, dužnosti i zamki u koje ju je život odjednom naveo.…
piše: Dragica Trumbetaš
Sasvim drugačiji Božić je iza nas. Najviše je tuge bilo u Domovima za starije. Odlučiti se za život u Domu vrlo teška je životna odluka. Obično tome prethodi niz stvari koje stisnu kad je čovjek star.
Prije svega to su malene mirovine koje pored hrane i režije nikako ne mogu pokriti izdatke za posebnu skrb. …
piše: Marija Matijašević
Sjećanja su još u glavi, ljepota sirotinje, skromnosti. Nismo imali puno, ali gladni nismo bili. Tata je bio jedinac, ja jedinica, za više djece nije bilo dosta.
Baka se uvijek snalazila, mijenjala i đorala. Ja tebi to, ti meni drugo. Imali smo dvije krave, jednu svinju, kokoši, guske. Niti jednu voćku. Bunar s pitkom vodom. Vrt i nešto zemlje, mali vinograd na Moslavačkoj gori. U vinogradu malu klet i bunar. Malo je tko imao bunar pokraj vinograda, voda se nosila izdaleka.
Cijelu godinu se nešto pohranjivalo i ostavljalo za Božić. Bio to krumpir, koji se spremao u trap, skupa sa slatkom repom, zvanom koraba, bili to…
Ovu godinu obilježila je strepnje, tuga i strah.Bilo je takvih godina i prije i rata i oluja, poplave su plavile kuće, klizišta su u trenu odnosile domove, ali nikada toliko strepnje.
Srušena kuća može se izgraditi ako imaš posao, ako imaš zdravlje i prijatelje. Ova godina otuđila je ljude, pukla je krhka spona prijateljstva.