događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Kolumne iz života Hrvata u Njemačkoj
Napisali Sonja Breljak i Emil Cipar
piše: Verica-Jačmenica-Jazbec, dr. med
Dok smo, prije korone živjeli u normalnom vremenu, ljeti bih češće poslije nedjeljne mise sjela s društvom na kavu na terasi mjesnoga kafića. Naše su teme znale biti sadržaj župnikove propovijedi, protekli događaji u našem mjestu, nove knjige i časopisi, novosti s interneta…
S vremenom sam opazila da nedaleko našega stolića skoro svake nedjelje sjedi ista četvorica mojih sumještana i poznanika, zrelijih muškaraca.…
piše: Žarko Delač
Hoće li nakon problema s pandemijom i posljednje nedaće uzrokovane potresom u Hrvatskoj bar donekle promijeniti ljudska ćud i narav u našem okruženju, teško je predvidjeti.
Brojni teolozi i kršćanski mislioci upozoravaju kako ulazimo u vrijeme molitve, a poznato je da se rado deklariramo kao vjernici. …
piše: Sandra Marelja Muić
I tako, završi i ta nikakva 2020. i odjavi se u najgorem mogućem stilu, nanijevši strahovitu štetu i jad brojnim ljudima u Hrvatistanu.
Nevolja za nevoljom i to sve u pratnji svevrebajućeg covida, kao da to samo po sebi nije dovoljno teško.
Poplava na jugu Hrvatske, te potres u Sisačko-moslavačkoj županiji.…
prof.dr.sc. Ante Bagarić, spec. psihijatar: “Najlošije je prekrižiti 2020. godinu, treba je prorađivati.”
Autor: T.D./ Intervju tjedna/HRT/Vijesti/02.01.2021.
Najlošije je prekrižiti 2020. godinu, treba je prorađivati, rekao je Ante Bagarić iz Klinike za psihijatriju u Vrapču, gostujući u emisiji Hrvatskog radija “Intervju tjedna”.
– Trebamo s našim prijateljima, susjedima i poznanicima, na raznim mjestima prepričavati, a nije loše i sa stručnjacima o tome govoriti. Sad je teško prorađivati prošlu godinu zbog učestalih potresa, ali možemo u veljači, ožujku, pričati o tom potresu i što nam on znači. 2020. godina ne smije biti prekrižena i zaboravljena, ona je sastavni dio našeg života i treba biti integrirana u naš emocionalni svijet. Treba je doživjeti kao tešku godinu koju smo preživjeli, rekao je.…
tekst: Marino Ninčević
Nigdje drugdje na svijetu danas radije ne bih bio nego ovdje na Banovini, s ljudima koje je pogodio razorni potres, ali i sa svima onima koji su otvorili srca i s puno ljubavi pomažu svima ovima kojima je pomoć potrebna.
S prijateljima rotarijancima Ljerka i Duško Čorak, obišao sam Petrinju, Glinu, Strašnik, Graberje, Banski Grabovac, Slana, Hađer… i mnoga druga sela.
piše: Igor Matijašić
Pri kraju jedne iznimno stresne godine koja nam je donijela mnogo toga lošeg, samo ponavljam davno napisane rečenice o svojoj zemlji u budućnosti (kao prilog novogodišnjim željama)…
Želim Hrvatsku u kojoj će ljudi živjeti, a ne preživljavati. Zemlju u kojoj neću susretati ljude kako prevrću po kontejnerima u potrazi za plastičnim bocama ili hranom.…
Zlosretna predviđanja, nagađanja i slutnje kako bi mogao doći još jedan, jači potres od onog u ponedjeljak, u utorak su se, nažalost, uistinu obistinile.
Iako se potres jačine 6.2. ili 6.3 ili čak i 6.4. po Rihteru, kako su kasnije izvijestile neke njemačke TV kuće, nije osjetio do Berlina, bijah u njegovu jačinu i razornu moć skoro direktno uključena jer sam u tom trenutku upravo gledala razgovor novinara s gradonačelnikom Petrinje u centru grada, kad je tako zatreslo da je i TV snimatelj na nekoliko sekundi izgubio kontrolu nad kamerom.…