događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Kolumne iz života Hrvata u Njemačkoj
Napisali Sonja Breljak i Emil Cipar
piše: Katarina Pavlović
Koliko puta ste pristali na nešto i samim time išli protiv sebe?
Djeca u drugoj godini nauče reći ‘ne’, istražuju mogućnosti negacije. Dvadeset godina nakon toga meni se čini da ja još istražujem.
Ipak, iza ugla dolaze vremena kada govorim: „Ne, ne svemu što nisam ja, svemu što me ne čini boljom, ne čini potpunom!“ Jer sve polovično treba poput korova sasjeći u korijenu tako da mu…
piše: Ivan Cingel
Prvo što ću reći: ne, nikada u životu nisam bio dužnik u švicarcima. I što s tim? Zar iz toga nešto proizlazi?
Zašto iznosim ovaj podatak irelevantan na bilo kakvoj razini van strogo privatne? Zato što su točno isti takav podatak, o osobnom nebivanju dužnicima, odnosno bivanju u nekoj drugoj valuti, ljudi sad stali masovno isticati kao osnovu svog pravednog gnjeva usuprot zakona koji je konverziju stavio na teret banaka. Došlo im se srditi čuvši medijska šuškanja o tome kako bi Europska…
piše: Martina Budimir
Neću držati predavanje o tome što je smeće, a što otpad. Dovoljno je nekoliko klikova mišem i odgovor je lako naći. Neću ni navoditi koliko je dugo potrebno za razgradnju smeća. Provjerite sami, iznenadit ćete se.
Informacija ne manjka. Edukacije također. Opet se ponavlja klasična hrvatska priča. Sve znamo, ali ne provodimo. Imamo dobre zakone, ali su mrtvo slovo na papiru. Znamo…
Tri generacije žena obitelji Fatović
piše: Snježana Akrap-Sušac
„Poštovana, Vaše prezime Akrap me podsjetilo na gđu Mariju Akrap iz Risna koja je bila kolegica i prijateljica mojih roditelja iz Tivta. Molim Vas oprostite ako sam previše slobodna, ali zanima me imate li Vi ikakve veze s Risnom i poznajete li možda spomenutu gospođu, koja je sad već starica. Hvala i lijep pozdrav Anđelka Fatović Miloš.“
Prva asocijacija bila mi je : „ Po svetom Tripunu, to su našijenci!“, Tripčetova rečenica iz „Dunda Maroja“…
piše: Sandra Marelja Muić
Nije dugo trebalo da se raskokošare svi nakon raspuštanja Sabora i stvore zaglušujuću buku svojim pametovanjem o predstojećim izborima i kandidaturama. Svi su , kao, znali da će se dogoditi. A svi sretni da se mogu još jednom zaletjeti do završnice za bolju poziciju. Eksperimentalna vlada, substitucija od premijera, nestranački nedijalozi.…
Koji je fiš najbolji iliti može li se Slavonac pošteno najest od ribe?
Tekst i foto: Ivica Vlašić
Od Požeštine do brodskog Posavlja, preko Cvelferije, Đakovštine sve do Baranje i Bačke – posvud se ovih tropskih ljetnih večeri šire miomirisi fiševa ili što bi fino kazali – ribljih paprikaša, pa ondak šarana na rašljama i pohovanih polovica i ribe na svakojaki način, ‘oš morske ‘oš ‘ve naše domaće iz Save, Dunava i Drave.…
I CRNI VRAG MENI JE DRAG – SVE ZA DOMOVINU!
‘Vrag je odnio šalu, a bogovi narodnu imovinu.” (Luka Tomić)
Piše: Dražen Radman
Na pitanje o mogućem koaliranju s SDP-om Zorana Milanovića na predstojećim izborima, Milan Bandić je odgovorio: ”Išao bih i s crnim vragom da Hrvatskoj bude bolje! Ja ću biti premijer!”.
Vjerovatno se ova ambiciozna izjava podudara s jednom sličnom od prije 15 godina, kada je gosp. Bandić izjavio: ”Meni je malo falilo da postanem svećenik. Ja bih to savršeno radio. Da sam postao svećenik, ne bih na tome ostao. Bio bih biskup. Sto posto!”…
Razgovor s povodom: Ana Šarčević- profesorica Hrvatske nastave u Crnoj Goru na kraju svoga mandata
“… moj je glavni cilj razvijati ljubav prema Hrvatskoj, ali i svijest o pripadnosti hrvatskom nacionalnom biću čija je domovina Crna Gora.“
piše: Snježana Akrap- Sušac
Listopad 2013. god. Polumračno, ali toplo jesensko predvečerje. Ispred OŠ u Tivtu dočekuje me zgodna, mlada profesorica Hrvatske nastave za pripadnike manjine u Tivtu i Kotoru.
Na Ani prvo primjećujem osmijeh, pravi mladenački, nepatvoreni i iskrenu želju da se što bolje osjećam. Na tim temeljima učvrstilo se jedno poznanstvo, koje je zahvaljujući obostranim simpatijama postajalo sve više nalik prijateljstvu.
Čim sam ušla u učionicu, osjetila sam ozračje ljubavi i povjerenja, što je preduvjet za svaki dobar rad s djecom. Razgovor s Anom i započinjem pitanjima o motivaciji za ovaj posao, kao i njegovu smislu i svrsi.…
piše: Martina Budimir
Neću se baviti pitanjem označava li kraj doista kraj. Spada to u domenu osobnog vjerovanja svakog pojedinca. Jer vjera je upravo to što jest, vjerovanje ili ne u nešto što je nedokazivo, ali i u nešto što je nemoguće apsolutno negirati, odluka i osjećaj svakoga od nas.
Bavit ću se onim što nakon nečijeg kraja ili ne on znači onima koji ostaju. Može li se kraj nečijeg ovozemaljskog života smatrati zaista krajem u svijetu koji ostaje za njim?…
