događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Kolumne iz života Hrvata u Njemačkoj
Napisali Sonja Breljak i Emil Cipar
Tekst: Stjepan Poljaković
Foto: Bernard Tomas-Beco
Davne, ali slavne 1992. bio sam gost u Varaždinskim toplicama. Slučaj je htio da su tih dana u posjet ranjenim borcima u lječilište stigle vinkovačke „Dike“.
Ostali su mi u sjećanju po pjesmi „Dunavska čežnja“, meni i danas jednoj od najboljih tamburaških pjesama od rata na ovamo.
Nisam slutio da će proći četvrt stoljeća do novog susreta, a krivac za novo druženje …
…ili PINOKIO
Berlin/ –Halo, halo, javi se stariji muški glas kad nedavno na nepoznati broj podigoh slušalicu mobitela. A nakon tog “halo” osu paljbu pogrdnih riječi koje neću ni citirati jer nisu autorizirane 🙂 i već kojih par sekundi kasnije, veza se prekinu. Bezimeni lik, ponovio je poziv još dva puta u mjesec dana a onda se smirio. Nije ovo prvi puta da anonimni ljudi telefoniraju, pišu emailove ili komentare s izmišljene adrese. Nakon nekog vremena, prestanete obraćati pozornost. Ignoriranje takvih je često (ne baš uvijek) najbolje reagiranje.…
piše: Sandra Marelja Muić
Proleti godinu dana u jednom danu.Tako mi se čini dok skrećem sa Jadranske magistrale iza podvožnjaka u Pakoštanima za Vranu.
Topla subota pred blagdan Cvjetnice, sunce snažno probija kroz staklo.
Čiste se masline, oslobađa se krošnja od viška grana kako bi stablo išlo lakše u…
piše: Dražen Radman
Hrvatska napokon ima ministra branitelja. To je general Tomislav Medved, sudionik Domovinskog rata, dobitnik brojnih odlikovanja i, kako se navodi, dobar poznavatelj problematike braniteljske populacije.
Prije nekoliko dana, novi je ministar na svojoj Facebook stranici objavio tekst: ”Domovino moja, mnogo suza se zbog tebe prolilo…”, ispod kojeg se nalazila slika uplakanog djeteta pored vijoreće hrvatske zastave.…
schreibt: Mirela Bajlović Marasović
Bewusst hielt ich mich zurück, dachte lange ich sei die falsche Person für das Flüchtlingsthema.
Hatte Angst ich könnte zu brutal klingen in dem was ich zu sagen habe…aber die letzten zwei Tage…es verfolgt mich eine unglaubliche Wut und Enttäuschung…
Fangen wir mal von vorne an.
Ich war Flüchtling, Flüchtling in der Zeit des Balkankrieges.…
Sjećanje na Berlin i (aerodrom, op.ur.) Tempelhof
piše: Marija Matijašević
Svibanj je 1983. godine. Spremaju Amerikanci “Tag der offenen Tür” na Tempelhofu, koji će trajati tri dana. A kako su Berlinčani uvijek spremni za takve izlete, dolaze na tisuće ljudi i sve moraju vidjeti i isprobati.
Tako smo tu tradiciju od njih, preuzeli i mi stranci. Pa je tu, na izlet, išla cjela obitelj.
piše: Dražen Radman
”Ne dam ja City Centar One za ništa! Ma koji Mall of Split! Neće mene nitko odvojit od moga Cityja!”, čuh kako jedna žena reče drugoj, baš u trenutku dok sam, prije neki dan hodeći gradom, prolazio mimo njih. Jedna je imala oko 60 godina, a druga, koja je ovo izjavila s takvom odlučnošću, imala je približno 70 godina. Pomislih odmah u sebi: ”Uh, kakva vjernost i lojalnost!”
Zasigurno to izusti i kao reakciju na glamurozno otvaranje nove shopping meke Dalmacije po imenu Mall of Split.…
piše: Žarko Delač
Sport od davnina predstavlja jednu od najplemenitijih ljudskih osobina i vještina. Krasi ga upornost, fair play, natjecateljski duh, izgradnja ljudskog tijela i duha.
Vjerojatno je to tako i danas ali samo ako govorimo o amaterskom sportu. Jer, profesionalci iscrpljuju svoje fizičke i psihičke sposobnosti iznad granica ljudske izdržljivosti. Uz to često unose u sebe različite kemijske sastojke i nedopuštena sredstva, a sve sa ciljem što veće zarade. …
„Gle, kako je dobro i kako je milo kao braća zajedno živjeti:“ (psalam 133.)
piše: Stjepan Poljaković
Svirao sam na rođendanu moga druga Miška. Ima tome nekoliko godina. Njegova rođakinja ustala se u jednom trenutku i odlučila održati govor. Parafrazirat ću ga. „Dragi Miško, da ne bih govor morala početi s onim; ‘U ovom tužnom trenutku’, riješila sam ti ovaj govor održati sada.“ Zatim je krenulo nabrajanje njegovih vrlina.
Bilo je lijepo vidjeti na okupu zahvalnu rodbinu i raznježenog, još uvijek živog Miška. Često se sjetim toga govora, posebno…
tekst: Ivan Tumbas
U našoj varoši Subatičkoj u podavnim vrimenima, kada još nisu trokatnice i od ovih višje zgrade kratile sunce, da razgrije ulice i kada su ljudi po blagom uplivu nebeskog sunašca veseliji i radosniji bili, stajale su nasrid varoši dvi mijane baš jedna naspram druge.
Ova, o kojoj ću sad nešto ispripovidat od kazivanja naših stari čeljadi, bila je dosta niska zgrada trskom pokrivena, al je imala…