Iz naše arhive/ objavljeno 22.04.2011
piše: Dražen Radman
Dogodilo se to na Veliki petak. A moglo se, zapravo, dogoditi na bilo koji drugi dan. Antonio … u kakvom je stanju bio …nije ni razmišljao o danima jer su mu već dugo bili svi isti. Bili su tmurni i teški. Baš kakav je i on postao.
Tog jutra …ne po prvi put …razmišljao je kako otići …kako otići s ovog svijeta ……
gledam drukčije
Faljen Isus i Marija…! Kucilo se, macilo se, telilo se, ždribilo se, plodilo se, rodilo se… sve vam zdravo i čestito bilo, pilići pod plast, a kobo na hrast… pi pi pi pi piiii… Čestit Vam Badnjak, na Adama i Evu! I na dobro vam doš’o Božić, Isusovo porođenje… – tako bi kazivali mladi čestitari ‘položajci’ nekoć u cik zore na Badnjak, prema običajima u većini slavonskih sela……
ljudi u kavezima
Berlin/ -Znaš mama, sutra je …veli mi kćerka danas. Ja upravo ronim po stihovima, po nekim drugim, onozemaljskim prostranstvima, pa odsutno odgovaram:
“Čovjek se ne rađa, jednom i zauvijek, onog dana kad ga je mati donijela na svijet, život ga tjera ponovo i ponovo – mnogo puta – da se sam ponovo rodi.” *)