EPIGRAMI …iz knjige “Iskre srca i uma”
piše: Katica Kiš
Kajanje
Kajanje ponekad prekasno nadođe
kada mladost, život već gotovo prođe.
Žena tvrdi kad je sudbu iskušala:
„Bolje da sam svoju majku poslušala“.
Potrošnja
06 KNJIŽEVNOST
Književnost dijaspore.
EPIGRAMI
DIE LANDSCHAFT ALS INSPIRATION
Über Ruza Kanitz/Lesung am 15. Februar 2014, in der Kroatischen Gemeinde, organisiert von “Kroatische Stimme Berlin”
Schreibt: Slavica Klimkowsky
Im Frühjahr vergangenen Jahres und (wie könnte es anders sein) im Vorfeld einer Lesung habe ich Ruza Kanitz persönlich kennen gelernt. Es war weder ihre noch meine Lesung, sondern die unserer geschätzten und lieben Kollegin Natasa Dragnic, die sich mit uns in ihrem Hotel verabredet hatte.
Ruza und ich waren pünktlich, doch Natasas Zug hatte Verspätung, so saßen wir beide – Ruza und ich …
I ONI SU BILI MALI (2.dio)
Branko Čopić priča o svom djetinjstvu (pročitaj: I ONI SU BILI MALI (1.dio))
“Čim oči sklopim, ja odmah vidim
i potok Japru, i vrba red”
pripremio: Emil Cipar
Ipak, brzo sam se navikao na školu i zavolio ju. Tu je bilo toliko novih drugara, igra, trke u školu, iz škole. Naučio sam od đaka i razne podvale i smicalice i, naravno, najprije sam ih isprobao na svome djedu. Dotrčim, naprimjer, iz škole i još s praga pitam djeda:
–Đede, koliko ti je godina?
MAMA OBLAK
Priču “Mama oblak” naše suradnice Slavice Klimkowski s njemačkog na hrvatski je prevela poznata spisateljica Božica Jelušić
– Slavica Klimkowsky je rođena je 1958. godine u Mičetincu (Podravina). Gimnaziju je završila u Zagrebu, a studij medicine na Freie Universitatu u Berlinu, gdje živi od 80-tih godina.
Od srednjoškolskih dana piše priče, eseje i književne prikaze, na hrvatskom i njemačkom jeziku. Članica je udruge Autorenforum Berlin, gdje moderira književne nastupe i predstavljanja knjiga. …
I ONI SU BILI MALI (1.dio)
–Nebo je vezano za zemlju kukama i lancima
pripremio: Emil Cipar
Moj omiljeni pisac Branko Ćopić uljepšao mi je mnoge dane djetinjstva i mladosti.
Najveća radost Ćopićevog pripovijedanja jest smijeh, koji iz pisca izvire spontano i lako, nježno i milostivo. Taj smijeh je dobrodušan, životvoran i bodar, on čini da život bude miliji, da dan bude svjetliji, da čovjek bude ljepši.
Satira i satirični smijeh sinu ponekad svojom oštricom, ali je,…
POEZIJA NAŠA NASUŠNA
Svaka pjesma je dobra koja je iskrena.
Mladen Šimić
![O-que-e-ser-poeta[1]](http://www.hrvatskiglas-berlin.eu/wp-content/uploads/O-que-e-ser-poeta1.jpg)
Svi pišu poeziju. Na društvenim mrežama dosađuju svima. Drznuli su se. Državni etablirani pjesnici su ljuti.
Pišu i kolumnisti, prozaici, feljtonisti, političari, filozofi da ne nabrajam sve. Zaboravio sam scenariste i redatelje filmova i kazališnih predstava.
Poznavao sam jednog takvog pjesnika. Čovjek je svoju vjenčanu ženu htio mijenjati za drugu. Na taj način je povrijedio dvije žene.…
KAD ČITAM “KOLIJEVKU OD KAMENA”…
Recenzija o književnom stvaralaštvu Adolfa Polegubića/Kolijevka od kamena, Hrvatska matica iseljenika, Zagreb 2013., pjesme
piše: Nikola Šimić Tonin
Dugo pred sobom nisam imao poetski pismeniju knjigu pjesama nekoga našega autora, autora eruptivnih potencijala, duhovne i umjetničke širine.
Knjiga pjesama: Kolijevka od kamena, Adolfa Polegubića, neupitno razvijene literarne i estetske dimenzije, znalački oblikovane, originalne zbirke, samog gornjeg vrh-vrha, emocionalno-idejnog sadržaja, intimnog tona.
snijeg u Krakowu / snijeg u kosi / hladnoća u njedrima / hladnije /…
NEKAJ ZA PONORETI
Vugri se pokupili i zgubili, dežđ i dalje zašprihava, a ja sem, čini mi se, nekaj polučila i nafčila…
Božica Jelušić
I tak, nakon dve vure motanja i hrmbanja po Barnagoru, naleteli jedni Vugri, pak da bi malko hodali i razgledali po parku i stanu… Medtemtoga, dežđ štrka, v želucu kruli, raspoloženje mi je v nekakvoj škarpi pod šumom, ali hajd …takvi smo mi Horvati, emberi kak se šika.
Otključam, lovasimo po sobama, zagledaju špigle, glajže, police i kamine, lepo im diši, makar meni po mišima vonja, akoprem sako svoju štimu zna. Z rukama mašemo i križmenčemo, ampak ti ljudi…
TRI CEDRA
Priča o sudbini i ispunjenju snova
Paulo Coelho
Prema staroj i vrlo poznatoj legendi, nekoć davno u prelijepoj libanonskoj šumi niknula su tri cedra. Kao što svi znamo, cedru je potrebno uistinu mnogo vremena da izraste, a ova su tri stabla stoljećima promatrala život i smrt, prirodu i ljude.
Svjedočili su dolasku Izreaelaca, koje je poslao Salomon, a potom su gledali zemlju preplavljenu krvlju tijekom bitki protiv Asiraca. Suočili su se licem u lice…