Iz naše arhive …objavljeno 29.08.2013.
piše: Sonja Breljak
Slika prva: Tri su mi godine. Preda mnom šumi veliko, široko more. Došli smo iz srednje Bosne u Hrvatsku, u Omišalj. Za ruku mama vodi petogodišnjeg brata i mene. Mama je mlada i lijepa. Radi od svoje 14-te godine. Kuharica je. I to kakva!
Kad bi u naš grad dolazio predsjednik ondašnje države, boravio bi u tada jedinom hotelu u gradu. Na odlasku je svo osoblje stalo u red, on se rukovao sa svima. I s mamom. To gledali u večernjim vijestima.…
Berlin/ Bilo je to 23. lipnja 1996. Sedam godina od pada Berlinskog zida. Dvije godine od našeg dolaska u Berlin. Kao izbjeglice, iz ratom zahvaćene bivše Jugoslavije, smješteni s tisuću drugih sličnih nama iz cijelog svijeta, u Kladowu, bogatom naselju na rubu grada u četvrti Spandau.
Berlin/ -Znaš mama, sutra je …veli mi kćerka danas. Ja upravo ronim po stihovima, po nekim drugim, onozemaljskim prostranstvima, pa odsutno odgovaram:
Berlin je njemačka i svjetska metropola. Uza sve dugove kojima je opterećen i opću financijsku krizu, ujedno je to povijesno, nasljeđem i kulturom, vrlo zanimljiv i bogat grad. I prostran je.
