Iz knjige “Sonta u sjećanjima šokačkim”
piše: Ruža Silađev
Pismo Mate Zlatar Imrinoga, pisano u Kološvaru, u Mađarskoj, 21.V. 1944. g. naslovljeno na: Zlatar Antal, Rakoci utca 100 szond, Szond, B.B. Magye, koncem svibnja iste godine stiglo je na pravu adresu u Sonti u današnju ulicu Vojvođanska 100. Ocu Antunu, majci Evi, tek devet mjeseci vjenčanoj supruzi Evi, sestri Kati i Pavki je donijelo neizmjernu radost.
Mata je rođen 1922. u Sonti gdje je odrastao i pošao u vojsku. Kada je Mađarska okupirala Vojvodinu postojeća vojska SHS je pala u zarobljeništvo tadašnje Mađarske. Od odlaska, proljetnih, mračnih noći 1943., kada su stotine Sonćana odvedeni u zarobljeništvo, njegovi najbliži nisu uopće znali gdje je, da li je živ i kada će doći.…
U ponoć sam joj nazdravila čašom pjenušca i poželjela dobrodošlicu. Zanimljiva numerološki, zaobljena i simetrična, trebala je zaokružiti drugo desetljeće još uvijek mladog stoljeća i dovesti nas do praga trećega. Obećavajuće i uzbudljivo.
Naš višegodišnji, cijenjeni, dragi i najstariji suradnik je Filip Ćorlukić iz Pule. Naš “dida Filip”, kako ga od milja zovemo, danas je napunio devedeset i tri (da, da, pune 93 godine!). Nekad su elektronske poruke “letjele” i više puta dnevno k Filipu u Pulu i natrag nama u Berlin, u svijet. Posljedice nedavnih moždanih udara taj su brzi ritam razmjene zanimljivih sjećanja i inteligentnih razmišljanja i zapažanja, nešto smanjile ali ne i zaustavile. Filip se bori sa svakom rečenicom, ali se ne predaje.
– Snašo, triba Betlem?
Tog 4. veljače 2012-e Split je osvanuo pod snijegom, jednim od onih koji se pamte u gradu nenaviklom na bjelinu.