Marica Žanetić Malenica
More je moj praiskon
strast što ne zna za oseku,
pa ipak iz godina ranih
u sebi nosim jednu rijeku.
More je moje stanište
valovima me nježno ziba
šumom svojim uspavljuje,
ja njegova sam plava riba.…
09 PRIČE
KAFU MI DRAGA, ISPECI
tekst: Marica Žanetić Malenica
Šetam sa svojom rodicom, koja me ugostila u Perthu, centrom ovoga lijepoga prostranoga grada na obali rijeke Swan.
Studeni je, a kod njih kasno proljeće i već poprilično vruće. Sretna okolnost je što smo po vjetrovitosti u drugom gradu na svijetu, pa nas vjetar miluje po licu ugodnom riječnom svježinom.
Kada smo se približile jednom od oblakodera u poslovnom kvartu, rodica reče:…
PROŠIRIVANJE AKTIVNOSTI
piše: Filip Ćorlukić… Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Dr. Čalić je postavljao jasna pitanja, a oni su petljali oko nerealnih cijena papira, koje određuje država, kao i o velikim obvezama oko izgradnje nove tvornice. Olga je govorila o tehničkim poteškoćama i primitivnim uvjetima rada, dok sam ja na Čalićevo pitanje prvo prikazao suvremenu opremu na postrojenju.
Rekao sam tko sam i odakle sam došao, pa naglasio da uopće nemam instrumentaraca za održavanje. Za dvojicu dobrih stručnjaka iz Maglaja, koji bi željeli doći u Zagreb, tvornica još nije…
ŽENA ZA SVA IMENA
BJEŽI KAO VRAG OD TAMJANA
piše: Marija Juračić
Zamolila sam zeta da mi iz biljne apoteke donese neko aromatično ulje kojim bih mogla prevenirati prehladu.
Očekivala sam metvicu, majčinu dušicu, možda ružmarin ili lavandu. Ali ne. Kraj cijelog raskošnog izbora, on mi je donio tamjan.
ZAGREB
piše: Filip Ćorlukić… Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
U vrijeme moga boravka u Maglaju Tonćo i njegova supruga su bili učitelji u obližnjem selu Tujnici. Imali su i veliku farmu kokoša.
Sestra Gina je također završila učiteljsku školu i učiteljevala po selima. Marija je s obitelji preselila u Sarajevo, a budući mama više nije mogla, a nije imala ni razloga ostati u Vrhovima, pa je prodala imanje, a dok ne kupi nekakvu kuću u Derventi, preselila je kod Tonće.…
TKO JE TU LUD
piše: Marija Juračić
Ovih se dana u mojoj obitelji stalno govori o štrajku radnika brodogradilišta „Uljanik“ koji zahtijevaju da dobiju svoje srpanjske plaće. Potegnuli su autobusima do Zagreba da razgovaraju s premjerom, da ishode novac koji život znači.
Iskreno, već smo oguglali na takve prizore u Lijepoj Našoj. Gotovo ih doživljavamo kao neki reality show koji televizija korektno prenosi.…
ENERGOINVESTOVA PONUDA
piše: Filip Ćorlukić… iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Tih dana je u tvornicu poslom došao iz Sarajeva moj prijatelj Cvetković (Cvejo), koji je bio direktor Energoinvestove tvornice mjernih i regulacijskih uređaja.
Kad sam mu rekao da sam dao otkaz i da još nisam odlučio kamo ću, odmah mi je rekao da prijeđem u Energoinvest. Stan osiguran, veća plaća, zanimljiv posao u koji se odmah mogu uklopiti.
Zahvalio sam mu se i rekao da mi se nije lako odlučiti, te da bi mi …
S POGLEDOM NA MORE
Kad mi život smota ‘idro/ i kad bacin zadnje sidro
vezat će me moja cima/ u mistu di mora ima
piše: Marica Žanetić Malenica
„Evo morske žene“, kazala bi moja majka, kada bih mokre kose i s kristalima soli na potamnjeloj koži dolazila s plaže na ručak ili večeru u vrijeme djevojaštva i mojih velolučkih ljeta.
Sudbinska povezanost mora i mene posve je razumljiva i opravdana, kako porijeklom, tako i rođenjem. Volim te svoje korčulanske korijene i po ocu i po majci od kojih sam baštinila u krvi dva-tri zrna soli više.…
OPET ŽARULJE
piše: Marija Juračić
Moj zet je ekološki svjestan. Čini mi se na kriv način. Onaj lakovjeran. Zapeo je da u cijelu kuću uvede nove led žarulje.
Sjećam se kako je zdušno zagovarao one štedne, kada su nam ih, ne tako davno, nametnuli.
Da, one štedne. One štetne. One što zagađuju okoliš. One čija se štetnost ispitivala na svega pet uzoraka pa se zaključilo da nisu štetne za zdravlje ljudi. …