tekst i foto: Marija Kukić
Poslušajte te prekrasne zvuke jeseni! Pogledajte te njene divotne boje!
S koliko je maštovitosti, originalnosti i kreativnosti listopad, dok je šetao mojim gradićem, obojio svaki list!
O, kako se lišće šareni !
Njišući se na oslikanom drveću, šumori pjesmom jeseni.
Plešući u ritmu jesenskog povjetarca, tiho šumi na uspavanim granama.…



„Ah, ta Sveta Klara“-pisao je Emil Cipar u travnju i lipnju na SBplusu i Hrvatskom Glasu Berlin opisujući sadnju vinograda u Stupničkom brdu na predjelu nazvanoj po ovoj svetici koja je prije 800 godina, zahvaljujući velikom obiteljskom bogatstvu, imala sve preduvjete da bude član ondašnjeg jet seta.
Zavičaj! Što je ljudima zavičaj?
Njih trojica, Ivo, Mato i Jozo živjeli su u istom selu. Bili su gotovo vršnjaci. Koja godina gore ili dolje nije bitnije utjecala na njihovo prijateljstvo.
Bila sam ptica južnih gora. Ptica Neznanka (tako me Robovlasnik zove). Ptica pjevica. Znam to, iz dubine vremena jer, često se sjećanja vrate:
Ne bih baš mogla reći da sam zaljubljenik u vodu, ali ljepota i veličina rijeka opjevanih u našoj himni, izazivale su svaki dio moga bića.