MALA ZEMLJA VELIKIH LJEPOTA

1. dio: Autobusom prema jugu

tekst i foto: Marija Kukić

100_2419 (1)Kutjevo/ Točno u ponoć gasi se ulična rasvjeta u mom gradiću. Autobus kreće pola sata iza ponoći.

Da ne bih tapkala po mrklini noći, jer ipak nisam sova koja i u mraku vidi, poslušala sam na Radio Zagrebu „Vlak bez voznog reda“ našeg Emila. Potom sam se prije gašenja svjetiljki uputila do moje škole.

Putovala sam s kolektivom autobusom na trodnevni  izlet u Crnu Goru. Kada smo kretali, jedino svjetlo u ulici bili su upaljen…

više

SJEĆANJE NA PRIJATELJA

Duboko i bolno me je dodirnula ta vijest, o smrti Emilovoj, slomilo se nešto u meni, javio se onaj bol kao kada izgubiš nešto vrijedno, nešto što ne možeš ponovo naći

Drago Oršić
Download
Ni samome mi ne ide baš najbolje, što se zdravlja tiče, pa moji pogledi često, u ovo jesenje jutro, sa strahom šaraju tmurnim nebom, jer svaka promjena vremenskih prilika neugodno biva popraćena posebnim bolom na operiranoj kičmi  koji je jako teško opisati.

Vraćam se iz dnevnog boravka, gdje promatrah nebo i palim kompjuter. Kao i gotovo svako jutro, prelistavam dnevne novine, mahom Večernji, pa sbplus, hr glas berlin i druge vezane uz domovinu…

više

LIŠĆEM ŠŠŠUŠŠŠTI LISTOPAD

tekst i foto: Marija Kukić
100_2266 (1)Poslušajte te prekrasne zvuke jeseni! Pogledajte te njene  divotne boje!
S koliko je maštovitosti, originalnosti i kreativnosti  listopad, dok je šetao mojim gradićem, obojio svaki list!

O, kako se lišće šareni !

Njišući se na oslikanom drveću, šumori  pjesmom jeseni.
Plešući u ritmu  jesenskog povjetarca,  tiho šumi na uspavanim granama.…

više

ČOVIK SA NOSON OD PINOKIJA

piše: Jadran Šantić Šangarelo
pinokio-21Dragi moji i lipi štioci najpri da vas lipo i o srca pozdravin  i da van se škužan ča se nisan dugo javja. Ovo prošlo lito je bilo puno pritunbavanja i razni loši škerci da jednostavno nisan moga ništa notavat na kartu.

Ka največa pegula naman na moru je bila ta ča je kiša padala jušto 40 dan pa nan nisu ni turisti bili kuntenti a da ne govorimo mi koji se bavimo ribarščinon. Sve se okrenilo naopako pa da mi je pokojna nona živa rekla bi sinko došla je sodoma i gomora.…

više

ODAKLE SVIĆE, ANĐELE

Mirko Popović
ODAKLE SVIĆE, ANĐELESavladan umorom naslanjaš se na suhu granu jasena, uronjenu u najdublji pojavni oblik nepomičnosti. Nijemo te gleda nepoznata tamna ptica nad visokom travom koju povija reska i jedva čujna glazba sjeverca.

Pomisliš kako vrijeme još uvijek okreće svoje listove, ali ih nisi spreman čitati jer ti se čini da u jednom trenu ne možeš proživjeti susret sa svim tim duboko skrivenim slikama. Uviđaš, međutim, da čitav taj univerzum i nije grubošću jurnuo u tvoju …

više

KAD SAM BIO MLAĐAN LOVAC JA

piše: Marija Kukić      
predator-lss-lovci-lovacki-savez-srbije-1355429260-241127Kažu da su ukradeni poljupci najslađi. I kažu da je ukradeno voće najbolje.

Zašto je to tako?

Na to pitanje teško je dati odgovor. Možda zato što se nadamo da  nitko neće saznati što smo učinili. Možda je čarolija upravo u opasnosti da će taj čin kad tad biti otkriven.
A tada?…

više

BIT ĆE VINA ZA DUŠU

piše: Željko Mužević
Jur10D0i1070_berba-2309146
„Ah, ta Sveta Klara“-pisao je Emil Cipar u travnju i lipnju na SBplusu i Hrvatskom Glasu Berlin opisujući sadnju vinograda u Stupničkom brdu na predjelu nazvanoj po ovoj svetici koja je prije 800 godina, zahvaljujući velikom obiteljskom bogatstvu, imala sve preduvjete da bude član ondašnjeg jet seta.

Umjesto toga izabrala je boravak i samostan, molitvu i rad, pomoć siromašnima, a napose siromašnim djevojkama. I zajedno s Franjom Asiškim osnovala 1212. jedan od najstrožih crkvenih redova klarise.…

više

NA SLIJEPOM KOLODVORU

piše: Marija Kukić
sarajevostarazeljst8306Zavičaj! Što je ljudima zavičaj?

Nekima je to gruda na kojoj su posijani i izniknuli, nekima tlo u koje su duboko pustili svoje korijene, nekima je to dio zemlje po kojemu sada hodaju. Neki pak imaju više zavičaja i sve ih vole jednakom ljubavlju. Neki  ljudi, putujući i seleći se iz kraja u kraj, ne znaju gdje im je pravi zavičaj.

Ma gdje god se čovjek nalazio, ma gdje god živio i radio, ne može…

više

TRI “RATNA DRUGA”

piše: Marija Kukić
prijateljstvoNjih trojica, Ivo, Mato i Jozo živjeli su u istom selu. Bili su gotovo vršnjaci. Koja godina gore ili dolje nije bitnije utjecala na njihovo prijateljstvo.

U potrazi za boljom i slasnijom koricom kruha krenuli su u velegrad nadajući se da će tamo  brže, bolje, bezbolnije riješiti svoju egzistenciju.

Životarili su onako kako to čine seoska djeca koja se odjednom…

više

PTICA NEZNANKA

piše: Mirko Popović
UHVATITI PTICU NEZNANKUBila sam ptica južnih gora. Ptica Neznanka (tako me Robovlasnik zove). Ptica pjevica. Znam to, iz dubine vremena jer, često se sjećanja vrate:

Toga davnog dopodneva sletjela sam na grančicu pored njega (navedenog u zagradi). Odmarao se na proplanku dok je čekao svoje prijatelje, gospodu Ulje i Akvarel.

Imajući iskustva sa tim velikim dvonožnim bićima koja nisu bila …

više