piše: Marija Juračić
Ima jedna Cesarićeva pjesma koja se zove „Vagonaši“ i koja pjeva:
“Mi stanujemo u vagonu
Što nije nikada na putu,
U jednom kutu nam je krevet,
A kuhinja u drugom kutu.”…
09 PRIČE
BOŽIĆNA SLAMA
Iz naše arhive/ objavljeno 24.12.2012.
Božićni dani prije pola stoljeća u malome selu Drenova pod planinom Ljubić u Centralnoj Bosni.
Moja brojna obitelj živjela je vrlo skromno u nevelikoj kući …bavili se poljoprivredom, a škrta zemlja malo davala.
Gledano očima 60-godišnjaka koji je upoznao svijet moglo bi se reći da je selo Drenova, kao i cijela općina Prnjavor …tada bila Europa u malom. Dvanaest nacija, nekoliko religija …isto toliko jezika i običaja.
U našem neposrednom susjedstvu živjeli su Ukrajinci, Srbi, Česi,…
MOJI DECEMBARSKI I PROSINAČKI DANI
piše: Marica Žanetić Malenica
Sa sjetom se sjećam tih sedamdesetih godina prošlog stoljeća kada je Kemo (Kemal Monteno) pjevao svojoj Branki o jednoj noći u decembru, u kojoj bi ljubio njene bijele ruke i njihova sina, a ja sam tada, u bivšoj državi, ljubila muža i dvije kćeri, bila zaposlena žena i domaćica.…
REMZIJA
piše: Bosiljka Schedlich
17.12.1995.g., dva dana nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma o završetku rata Njemačka vlada donijela je odluku da se izbjeglice iz Bosne i Hercegovine moraju vratiti u svoju domovinu.
– Rat je gotov, sada mogu obnoviti što je srušeno. I mi smo tako radili nakon drugog svjetskog rata, govorili su političari.…
TRI POSTI
Starovircka pripovička iz Sonte/ Iz knjige „Šokica pripovida“
priredila: Ruža Silađev
Pripovidala Marica Zec, Sobolankina, r. 1950.g. Pripovičku je čula od njezine bake.
Živili u duboke, tavne šume dida i baka. Dida-Šumar i baka-Šumarka. Brez dice i nikoga svojega. „Ni diteta ni grdeta.“ Tučvali se sami sa sobom kako su znali u svoje sirotinje. Kuća jim bila od prošća. Penđeri brez stakla.
Pa ka’ je dida jedamput uvatijo u alov na poloju veliku ribu, razlagodijo je, a no u …
SUMRAK CIVILIZACIJE
piše: Marija Juračić
Mnogo se stvari događa u Lijepoj Našoj pa ih je teško pratiti. A moji ukućani odlučili ofarbati stan. Po načelu „Sam svoj majstor“. I umjesto da kupe Jupol, boju koju su uvijek do sada koristili, dopustili su da ih prodavačica nagovori da kupe neku talijansku, nešto jeftiniju boju.…
ZA KATU
piše: Ruža Silađev
Lipa Kata. Cvit naši baka. U nake bašče što cvate od ujtru do uveče. Bilo je u njima muškadla svakake fele, daninoća, lipoga Andre, Dragoljuba, krajcarice, šibova, zumbula, tulipana, sitnoga cvita, bršančevcki ružica, ružica misečarki i noćne frajle. Zameriše frajla pri misečine, pa zaludi kakoga iroša. Priskoči latež od simenjače, a u bašče kraj lipe Kate, Kata od krvi i mesa.…
POSLJEDNJA ADRESA
piše: Marica Žanetić Malenica
Kada sam prešla šezdesetu, a još sam radila, znala sam reći kako ću, čim navršim šezdeset i petu, predati papire za dom jer se, po čuvenju, dugo čeka na smještaj. Htjela sam biti odgovorna prema svojoj djeci i sebi tih nekih neveselih godina koje, bez izuzetka, svima stižu.…
OPORUKA
KUPOM PREMA OZLJU
Kada rijekom Kupom kreneš prema Ozlju…
tekst i foto: Antun Lukšić
Ozalj, biser hrvatske povijesti. Ali, nažalost, malo tko govori i piše o tom usnulom gradu na rijeci Kupi.
Stara utvrda smještena na samoj litici iznad rijeke, ta gorda kamena tvorevina, otporna na vlastitu povijest i stoljetnu najezdu raznih osvajača i danas ponosno stoji. Istina, malo narušenog zdravlja, ali puna uspomena na prošla vremena.…