događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Marica Žanetić Malenica
U ponoć sam joj nazdravila čašom pjenušca i poželjela dobrodošlicu. Zanimljiva numerološki, zaobljena i simetrična, trebala je zaokružiti drugo desetljeće još uvijek mladog stoljeća i dovesti nas do praga trećega. Obećavajuće i uzbudljivo.
Taj zanos nije potrajao. Vrlo brzo je skinula masku i pokazala nam svoje pravo lice. Masku je stavila na naša lica i učinila nas bezličnima.
Tješili su nas, oni za koje smo mislili da znaju više, kako će topliji dani …
piše: Marija Juračić
Svi znate priču o tri praščića i zločestom vuku kojeg je mogla zaustaviti samo solidna gradnja kuće. Ona gradnja koja ima svoja čvrsta pravila, kojih se struka, čak i na ovim područjima, pridržava najmanje u sto zadnjih godina.
Ova tri praščića o kojima pričam, nisu potomci onih praščića iz basne koja porijeklo vuče iz vremena prije 18. stoljeća. Ovi praščići nisu čak međusobno u rodu.…
Marica Žanetić Malenica
u meni više nema ljeta da me grije
zazirem od hladnoće, zima nek’ oprosti
snijeg mi odavna romantičan nije
tek zamka je za krhke mi kosti
u mene više nema oštra vida
u pahuljama ne razaznajem kristale
tek ledene kaplje nebeske vode ćutim
što na lice mi slijeću k’o ptice pȁle…
prilog: Sonja Breljak i Filip Ćorlukić
Naš višegodišnji, cijenjeni, dragi i najstariji suradnik je Filip Ćorlukić iz Pule. Naš “dida Filip”, kako ga od milja zovemo, danas je napunio devedeset i tri (da, da, pune 93 godine!). Nekad su elektronske poruke “letjele” i više puta dnevno k Filipu u Pulu i natrag nama u Berlin, u svijet. Posljedice nedavnih moždanih udara taj su brzi ritam razmjene zanimljivih sjećanja i inteligentnih razmišljanja i zapažanja, nešto smanjile ali ne i zaustavile. Filip se bori sa svakom rečenicom, ali se ne predaje.
Evo što nam je napisao i poslao jutros. Tekst sam oslobodila tek manjih slovnih grešaka, što pokazuje kako naš dida Filip i s pune 93 godine, jasno i duhovito razmišlja.…
piše: Marija Juračić
Vratio mi se prijatelj, pomorac, iz jedne daleke zemlje pa me veselo obavještava da je i on negativac. Razmišljam neko vrijeme o negativcima u našoj dalekoj i bliskoj prošlosti, ali brzo napuštam te jalove misli. Ionako je sve izvrnuto pa je čovjek sretan kada ga okružuju sami negativci.
No. čini mi se nekako nelogičnim da nam politički pozitivci nameću neke čudne protu-pandemijske mjere pa neki ekipni sport dozvoljavaju, ali moj unuk ne može sam samcat s malom klupskom jedrilicom na more. …
Iz knjige “Divani iz Sonte
piše: Ruža Siladjev
– Snašo, triba Betlem?
Stanu dica uveče isprid pendžera na s’kaku, pa viču i pitu. Malim zvoncim zvonu i udaru štapovima o zemlju. Pendžeri brez firangi, a iz nutri se vidi nika svitlost sa napolja. ‘ni iznutri se preznu.
– O, pa, da, Sveta Kata je prošla! Mora bit da je Sveti Andrija tu. Dica nosu Betlem.…
piše: Marica Žanetić Malenica
Tog 4. veljače 2012-e Split je osvanuo pod snijegom, jednim od onih koji se pamte u gradu nenaviklom na bjelinu.
Snijeg nije splitska zimska svakodnevica, prije iznimka koja svaki put uznemiri njegove stanovnike, potvrdi nespremnost i neorganiziranost njegovih komunalnih službi, polomi krhke kosti onima starijima i onima nespretnima. Tek djecu, sanjare i pjesnike razveseli.…
piše: Jadran Šantić Šangarelo
Štovani štioci nisan van se odavna javi jerbo iman problema sa zdravjen i kad pišen ovi jebeni Parkinsonizam mi trese ruke pa puno falijen slova. Naslov san napisa kratak jerbo bi bili puno tega za stavit pa san se odlučija za ovako kratko a kroz dajnji tekst ču van sve spjegat.
U naše malo misto živija je jedan jako osebujan čovik. Zva se Mate Peko zvani Škaja joli Njoko a bi je vrstan pivač, zatin ribar kome je lignja bila krajica mora.…
piše: Marija Juračić
Moja susjeda, gospođa Ruža je prije nekoliko dana proslavila rođendan. Sedamdeseti. Nekako se divim ljudima koji uspiju bez većih životnih potresa dogurati do tih godina.
Moj zet smatra da starkelje ne trebaju slaviti te pozne godine. Ide mi na živce taj kult mladosti koji starcima negira pravo na veselje pa ga pitam…