događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
IZ NAŠE ARHIVE .…….objavljeno 5. ožujka 2013.
Piše: Emil Cipar
Još smo u pedesetim godinama. U selima u okolici Broda nema još struje, a o asfaltu da ni ne govorimo. Otac radi u tvornici i već radi kao stolar. Ja nemam više početnih problema u školi, a i vršnjaci su me prihvatili pa je sve u najboljem redu.
Mi se polako kućimo. U dvorištu niču jedno za drugim …zečinjak, kokošinjac, svinjac…
piše: Mirko Popović
Na izmaku snagâ, zastajući, držeći se zida, sporo su silazili do željeznih vrata u dvorištu.
Ponekad bi osjećali da još dobro nose breme godina, ali čim bi ušli i sjeli, taj bi privid brzo opovrgla duboka zadihanost.
Helena je ulazila prva i u slici rumenog predvečerja sjedala na izlizanu klupu pod starim brezovim stablom. A kasne su ljetne večeri počinjale nevidljivim orkestrom zrikavaca u…
piše: Marija Kukić
Svakog dana i „petkom i svetkom“, kako se to u narodu kaže, Jozo se ustajao u predzorje, prije svih i odlazio na posao.
Dok su ljudi oko njega spavali dubokim snom, on je na kotačima autobusa već jurio prema metropoli. Gužve nikada nije nedostajalo. Nije mu nedostajalo ni slobodnog vremena kada je stigao na odredište, na autobusni kolodvor u Zagrebu. Vremena na pretek! Od devet do četrnaest sati.…
– Kad sam se, nakon svoga izbivanja kroz više od četrdeset godina, vratio u svoju zemlju, prvo što sam poželio vidjeti i iznova proživjeti bili su izlasci na mjesta na koja sam kao dijete išao sa svojim ocem- Činilo mi se da je samo to i bio sav moj prošli život. Pratila me kći moga nećaka, koja nikako nije mogla razumjeti ovu glad da sve to vidim, da se sastanem s izgubljenim vidikom i da – plačem …/Augustinović fra Augustin/
piše: Mirko Popovic
Ne zaboravi voljeti… Samo ćeš tako odrasti, maleni anđele moj.
Da, tako je prije mnogo godina govorio moj otac, a ja pamtim svaki dašak, pokret njegova lica i očiju koje su, činilo se, željele produžiti trajanje slike svijeta s kojega je odlazio.
Ostala sam siroče, ali u meni je živjela očeva zadnja želja, taj glas koji nikada nije izblijedio, trajao je i ostao kao neizgubiva, najsvjetlija stvarnost u mom duhu.…
IZ NAŠE ARHIVE ….objavljeno 03. ožujka 2013.
piše: Emil Cipar
Jesen 1957. Otac je dobio posao u Drvnoj industriji Slavonija u Slavonskom Brodu. Nije to bio posao za kojega je trebala kvalifikacija, ali bio je posao. Veselili smo se svi. Konačno će primanja biti redovna, moći će se ovo, moći će se ono… a i obećali su mu radno mjesto stolara čim bude jedno slobodno.
Potrebe i želje bile su velike. Trebalo je toliko puna što je bilo nužno. Napraviti pravu zidanu kuću sa…
piše: Marija Kukić
Anđa i Mara bile su dvije sestre. Ne makar kakve sestre! Bile su one sestre blizanke.
Živjele su u bijedi, neimaštini, skromno i ponizno kao i većina žitelja u prijeratnoj državi. Rasle su uz mnogobrojnu braću i sestre, dočekale djevojaštvo, stasale za udaju …
Ne bi se moglo reći da su bile neke ljepotice. A nisu bile ni dotarice uz toliku braću i sestre. ( U okolici Imotskog dotarica je bila ‘ćer ili …
– Ilija, šapnuh mu tiho na uho, kroz plač, upravo su mi ubili oca …
piše: Drago Oršić
Negdje između 1995. i 2000. godine, bijah sudionikom jedne, ne baš bezazlene scene, a naravno gdje, nego u gostionici. Kratko navratih u Hrvatsku, radi bolesti u obitelji, i dok se supruga brinula da stvari dovede koliko se moglo u red, što se tiče bolesnika, jer ona je ipak medicinska sestra, ja se odlučih pobrinuti za neke stvari, koje spadahu u moju domenu.…
Joža Prudeus
Da je u ono vrijeme, kada sam to jednom učinio, za to doznao, ne samo prosvjetni inspektor nego i drug direktor, mislim da bi na prvoj sjednici prema meni bile poduzete oštre disciplinske sankcije.
Mislim, znao sam ja i onda da takvo što nije primjereno, ali valjda se takav dan poklopio i to sam učinio i što? Ništa. Nikada se više nisam ufao to ponoviti. Jednom i nijednom više. Nikada. Nigdje. Ali, eto – omaknulo mi se.…
piše: Jadran Šantić Šangarelo
U zanjoj štoriji iz velega mista ča san van je nota obeća san da ču se odma javit čin se skalan na more i evo me.
Jo judi moji koje me je nevrime pratilo od metropole pa sve bome do svetega Roka a poza njin čin san ugleda more vrime se popravilo ka da nisan bi u istu državu ma i ja san se boje ćutija.
Kako se od moga zanjega javjanja puno tega dogodilo neznan bome od čega bi poćeja.…
Dani vina i turizma u Osijeku
piše: Slavko Žebić
Punih mjesec dana, od Sajma lova, ribolova i turizma, pa sve do posljednjega vikenda, 10. svibnja i Sajma cvijeća u Dalj Planini, u Osječko-baranjskoj županiji trajali su 6. po redu „Dani vina i turizma“. Divna manifestacija koja je selila od Belog Manastira (12. travnja), zatim Našica (21. travnja), Đakova (26. travnja), Osijeka, prije i poslije 1. svibnja pa sve do Dalja, 10. svibnja bilježila je nevjerojatnu posjećenost.…