piše: Ruža Silađev
Slaaadoled! Slaaadoled!
Sladak kao med!
Sladoled! Sladoled!
Hladan kao led!
Slaaadoled! Slaaadoled!
Svakoga ljetnjega jutra budio nas je iz sna sladoledar. Vraćao se sa željezničkog kolodvora gdje su se već počastili putnici iz vlaka.…
Dobro pazite o čemu pred djecom pričate. Eto, nešto prije nedjeljnog obiteljskog objeda, moj je zet spomenuo kako je moj unuk u zadnjem mjesecu nastave pokvario svoje ocjene i završio razred samo s vrlo dobrim uspjehom.
Oprost je vrlina hrabrih. (Indira Gandhi)
Premda smo bili svjesni da oko nas već dvije i pol godine traje rat, pa i pored različitih ograničenja, posebno u snabdijevanju; u Tuzli je sve do narednih događaja, vladala pretežno mirnodobska atmosfera. Međutim, rat sa svim svojim nevoljama i strahovima stigao je je konačno i u naš grad.
Pamtim samo sretne dane…
U poslijepodnevnim satima konačno se zaustavismo na parkiralištu u Zemunu uz samu obalu Dunava. Tamo nas je dočekao član župne zajednice. Pješačili smo pedesetak metara i našli se u dvorištu župnog stana i crkve.