piše: Jadran Šantić Šangarelo
Dragi moji i lipi štioci najpri da vas lipo i o srca pozdravin i da van se škužan ča se nisan dugo javja. Ovo prošlo lito je bilo puno pritunbavanja i razni loši škerci da jednostavno nisan moga ništa notavat na kartu.
Ka največa pegula naman na moru je bila ta ča je kiša padala jušto 40 dan pa nan nisu ni turisti bili kuntenti a da ne govorimo mi koji se bavimo ribarščinon. Sve se okrenilo naopako pa da mi je pokojna nona živa rekla bi sinko došla je sodoma i gomora.…


„Ah, ta Sveta Klara“-pisao je Emil Cipar u travnju i lipnju na SBplusu i Hrvatskom Glasu Berlin opisujući sadnju vinograda u Stupničkom brdu na predjelu nazvanoj po ovoj svetici koja je prije 800 godina, zahvaljujući velikom obiteljskom bogatstvu, imala sve preduvjete da bude član ondašnjeg jet seta.
Zavičaj! Što je ljudima zavičaj?
Njih trojica, Ivo, Mato i Jozo živjeli su u istom selu. Bili su gotovo vršnjaci. Koja godina gore ili dolje nije bitnije utjecala na njihovo prijateljstvo.
Bila sam ptica južnih gora. Ptica Neznanka (tako me Robovlasnik zove). Ptica pjevica. Znam to, iz dubine vremena jer, često se sjećanja vrate:
Ne bih baš mogla reći da sam zaljubljenik u vodu, ali ljepota i veličina rijeka opjevanih u našoj himni, izazivale su svaki dio moga bića.
Beograd/ Bivša prijestolnica bivše države pun je znamenitosti.