događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
– Braco… hajde, majka je slaba i veoma umorna
Mirko Popović
Gledam na sat. Dugo se zadržala. Pomišljam ustati s klupe i krenuti prema bolničkim vratima udaljenim dvadesetak koraka. Ali u meni kao da raste strpljivost i postaje svojevrsna druga mogućnost. I kaže: Ostani. Sačekaj, tu pod platanima…u miru hladovine.
Iako čekam majku, već zabrinut zbog fiktivne, strahom izmišljene dijagnoze koja…
Krampusologija je ušla pod kožu
Joža Prudeus
Ako vas je ovaj naslov zbunio, ispričavam se, nije od mene, već su mene i moje vršnjake od prvoga do osmoga razreda pučke škole svake godine ponovno učili da u određenim prigodama, po trgu i ulicama, mašemo papirnatim plavo-bijelo-crvenim i crvenim zastavicama i deremo se što nas grlo nosi.
Kad sam već spomenuo zastavice, one prve bi tata gotovo uvijek na brzinu, zabunom rajsneglama pričvrstio na letvicu tako da…
Sreća pa postoji plan A
Jadranka Haznadarević
Mare, kao svaka „razumna“ osoba za sve ima plan B, pa tako i za naše putovanje.
Plan A je da se ja brinem o zajedničkim dokumentima i krvavo zarađenim eurima, a ona pošto je pedeset kilograma teža od mene, o meni i o našoj prtljagi.
Dovoljno mi je bilo znati da postoji plan A, pa me B nije ni zanimao. Dok mi ga je onako stručno i…
Dani jedan drugom slični, bezlični, a sumraci su tek danju moru produžavali
Joža Prudeus
U kući kroz kuhinjski strop, za vedrih noći zatreperi zvijezda, a kad kiša lije, mama porazmjesti lonce i lavore po stolu i podu, te skuplja kišnicu.
Jutra su, za očeve, započinjala prerano jer su po mračnim ulicama hitali pred ono malo trgovina ne bi li ugrabili mjesto u repinama koje će, do otvaranja, biti i do pedesetak metara duge i to troredno.
Nečija barbarska ”savjest” od nje je napravila kreaturu
Mirko Popović
Iskapivši čašu ponovio je:
– Yes, Borise, kad sam se nakon toliko godina ponadao da je Brankino lice konačno iščezlo iz mojih košmara, ponovno sam ga počeo sanjati kako dolazi uvijek istim putem kao nepodnošljivi jecaj: Kristijane moj, što će biti s mojom Otilijom?
Ustao i još jednom s tridesetpetog kata oblakodera C, poslije trideset godina provedenih preko ”bare”, pogledao gradsku…
Ko virovo ko nevirovo
Jadranka Haznadarević
Između dvjestotinjak kuća, i po izgledu i po veličini ističe se samo kuća “dida Mate”.
Još uvijek nema fasade, ali je dvorište ravno poput tepiha, uredno pokošeno i puno cvijeća.
Sve to održavaju njegova snaha Ivka i stariji, malo krupniji i uvijek gladan unuk Anđelko.…
U moje vrime toga nije bilo
Marija Kukić
Uobičajena gužva pred praznike na autobusnom kolodvoru u Zagrebu. Na peronima autobusa kao u mravinjaku. Svi autobusi dupkom su puni. Više ni igla ne bi mogla stati u njih.
Ljudi su prije rado putovali autobusima iako oni nisu bili ni komforni, ni brzi, ni pouzdani kao ovi danas. Ali imali su jednu prednost; bili su mnogo jeftiniji nego vožnja osobnim automobilom. Osim toga, malo ljudi imalo je auto. Autobusi su vozili nekoliko puta na dan na relaciji Požega – Zagreb te nije bio problem u…
Isčezli su stari, rijetki, dobri obrti
Joža Prudeus
Eto, u ta zlosretna poratna vremena bilo je i nešto dobroga. Recimo glede obrta.
Budući je ondašnja narodna, odnosno navodna, vlast u pravilu po’apsila stare dobre majstore kao pokvarene kapitaliste, buržuje, mlatipare i štotigajaznam nekakve ostatke mračne prošlosti, budućnost su dobili brojni sitni obrti.
Tako, recimo loncokrpa je bilo barem troje na jednu ulicu. …
Bite vurst, može s ajvarom, i kurc kafe
Jadranka Haznadarević
Bila je već prošla ponoć kada se autobus zaustavio ispred restorana u Salzburgu.
Sve je bilo zauzeto osim unaprijed rezerviranih stolova za vozače, koji su imali običaj tu večerat .
Mi putnici, šparglaši, usput bi protegnuli noge, popili kavu, ili nešto pojeli, put je dug, a onih par sendviča obično pojedemo čim potovarimo prtljag i smjestimo se u bus.…
