događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Nela Stipančić Radonić
Jureći ulicama svojih života ljudi se čine
poput srna koje zastajkuju svako malo prestrašeno
pa osluškuju nepoznate zvukove u šumi
ili se kao mravi vrzmaju uokolo u travi
i ne zastajkuju ni po vjetru ni po kiši
Ostane li u današnjem trenutku čovjeku još uopće
mjesta za dugu da se protegne duž plavoga neba
do mile volje ili i ona mora već sada…
piše: Ruža Silađev
– Snašo, triba Betlem?
Stanu dica uveče isprid pendžera na s’kaku, pa viču i pitu. Malim zvoncim zvonu i udaru štapovima o zemlju. Pendžeri brez firangi, a u nutria se vidi nika svitlost sa napolja. ‘Ni iznutri se preznu.
– O, pa, da, Sveta Kata je prošla! Mora bit da je Sveti Andrija tu. Dica nosu Betlem!…
piše: Marija Kukić
Ratko je bio drugo od troje djece u obitelji. Rođen je u jednom bosanskom gradu s višenacionalnim sastavom stanovništva, među kojima je bilo najmanje Hrvata. U sredini u kojoj je rođen i u kojoj je proveo dječaštvo i prve dane mladenaštva, u to vrijeme nije bilo nikakvih problema. Svi su živjeli u slozi, toleranciji, dobrosusjedskim odnosima.
Možda je više problema bilo u njegovoj vlastitoj obitelji. Otac, gazda u kući, radio je kao vojno lice i svaki spomen vjere bio je…
piše: Ruža Silađev
Čak iz Tri Sekire, Rokovca, Srca Valpova, Mandinovaca.., krenu svako jutro povorke ščim dojdu Došašća. Već od polak šest ujtru. Rojtu se stari sa fenjerima, sridnjaci i dica.
Kojagod mater umota dite nuzase u maramu, da se ne smrzne.
Snaš Kata Pinterova vodi pismu …Na salaši kod Betlema … Posrćemo po mraku po jamavi staza i patosa do crkve. Isprid crkve kazaćedu:…
Promocija “Ono malo duše” i “Hrvatska-was ist das” knjiga izabranih priča i kolumni Emila Cipara je večeras, 11.12.15. u 18 sati u Gradskoj knjižnici u Slavonskom Brodu.
Emil Cipar ....objavljeno 27.03.2013
Već sam pisao kako se nekada puno radilo. Ispada kao da uopće nije bilo vremena za igru, ali i toga je bilo …ne dovoljno ali bilo je.
Izraz …meni je dosadno, nije postojao, jer nije ti imalo kada biti dosadno. Uvijek je bilo ili posla ili igre.
Sa igrama vani počinjalo se već od ranog proljeća. Branjem prvih visibaba i ljubičica nekako je počinjala sezona igre vani. Te visibabe i ljubičice, uvezane u kitice nosili smo u školu. Neki su ih…
piše: Jadran Šantić Šangarelo
Judi moji koja se samo čuda i čudnovate zgode moredu čoviku dogodit na more. Eto ja skoro cili život gren na ribe i bilo je bome čudni slučaja ma ova dva ča ču van ispripovidit su za ubit se o muke.Ovo mi se dogodilo ovo lito u osmi misec.
Ka i svako juto dignen se ranije oko 5 uri i najpri u kafić “Karaka” popijen lipu veliku čikaru espreso kafe i unda kuntentan gren u kajić i na lipo naše Jadransko more. Ako nimam ješku (a to je ritko) kupin sardel na mali banak u naše malo misto Gradac koji mi zovemo peškarija u jednega jako finega čovika ma i pravega finega gospodina Ive.…
piše: Dragica Šimić
Nedostaju joj svjetla, izlozi, nasmijana lica u iščekivanju lijepog. Nedostaje joj sve što stane u Božićnu priču, šarene čestitke na kioscima, lampice, sretna lica na korzu, miris kolača i pečenki i vesela vatrica u kaminu oko kojeg su nekad sjedili u zimskoj noći i slušali daleki huk vjetra.
No snijeg je već odavno zatrpao ceste. Sreća pa ogrjeva još ima. Ali uz smrznutu …
Piše: Marija Kukić
Maglovito je kasnojesenje jutro. Gotovo da se ni prst pred nosom ne vidi. Ne vidi se okom, ali ostala osjetila su u ‘punom pogonu’. Čuje se iz ponekog dvorišta svinja koja dreči u svom posljednjem glasanju prije nego što postane mast, čvarak, kobasica …ili neka druga suhomesnata delicija. Nos osjeća fini prepoznatljivi miris svježe prženih čvaraka.
Vraćaju me sjećanja u prošle dane, u dane djetinjstva, u vrijeme kada je život Slavonca bio nezamisliv bez kolinja, svinjokolje, klanja …ma kako ga već tko nazivao.
Svinjokolje su započinjale u kasnu jesen kada dani postaju hladniji da bi se meso sačuvalo od kvarenja. Nekada je to bilo o blagdanu Svete Lucije.
Kako je to nekad bilo/ Iz knjige “Divani iz Sonte”
piše: Ruža Silađev
Svako veče, već potli Svete Kate, ka’ se izmolimo «Anđelu čuvaru», brojimo na prste koliko put još ima spavat do karbina. Počmu karbine, pa jim kraja nema.
Skoro do Božića svaki dan idemo, jel kod dide i bake, jel kod staroga i majke, kod teta i tetaka, kod uja i ujni. Kod čika i strini na karbine. Samo, u adventu se priskoču sride, petki i subote. Onda se držala post i ni‘ se klalo.…