piše: Filip Ćorlukić… Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Od kada su partizani i u Tuzlu donijeli ratnu atmosferu, moja soba više nije bila samo moja. Budući da baš nije bilo preporučljivo odlaziti u grad, naše je dvorište postalo okupljalištem i onih starijih iz naše i okolnih kuća, a u mojoj su sobi Ivica Opačak i njegovo društvo često igrali karte – za novac – a ja sam na kraju ubirao “pinku”.
Budući je najviši dio kosog krova dozidane garaže dopirao do polovine prozora te sobe, u slučajevima najavljene opasnosti da će…
Matko Peić, hrvatski povjesničar umjetnosti, slikar i književnik rodio se u Požegi, „Slavonskoj Ateni“ kako grad od davnine nazivaju. Umro je u Zagrebu.
Slaaadoled! Slaaadoled!
Dobro pazite o čemu pred djecom pričate. Eto, nešto prije nedjeljnog obiteljskog objeda, moj je zet spomenuo kako je moj unuk u zadnjem mjesecu nastave pokvario svoje ocjene i završio razred samo s vrlo dobrim uspjehom.
Oprost je vrlina hrabrih. (Indira Gandhi)
Premda smo bili svjesni da oko nas već dvije i pol godine traje rat, pa i pored različitih ograničenja, posebno u snabdijevanju; u Tuzli je sve do narednih događaja, vladala pretežno mirnodobska atmosfera. Međutim, rat sa svim svojim nevoljama i strahovima stigao je je konačno i u naš grad.
Pamtim samo sretne dane…
U poslijepodnevnim satima konačno se zaustavismo na parkiralištu u Zemunu uz samu obalu Dunava. Tamo nas je dočekao član župne zajednice. Pješačili smo pedesetak metara i našli se u dvorištu župnog stana i crkve.