Mirko Popović
Savladan umorom naslanjaš se na suhu granu jasena, uronjenu u najdublji pojavni oblik nepomičnosti. Nijemo te gleda nepoznata tamna ptica nad visokom travom koju povija reska i jedva čujna glazba sjeverca.
Pomisliš kako vrijeme još uvijek okreće svoje listove, ali ih nisi spreman čitati jer ti se čini da u jednom trenu ne možeš proživjeti susret sa svim tim duboko skrivenim slikama. Uviđaš, međutim, da čitav taj univerzum i nije grubošću jurnuo u tvoju …

„Ah, ta Sveta Klara“-pisao je Emil Cipar u travnju i lipnju na SBplusu i Hrvatskom Glasu Berlin opisujući sadnju vinograda u Stupničkom brdu na predjelu nazvanoj po ovoj svetici koja je prije 800 godina, zahvaljujući velikom obiteljskom bogatstvu, imala sve preduvjete da bude član ondašnjeg jet seta.
Zavičaj! Što je ljudima zavičaj?
Njih trojica, Ivo, Mato i Jozo živjeli su u istom selu. Bili su gotovo vršnjaci. Koja godina gore ili dolje nije bitnije utjecala na njihovo prijateljstvo.
Bila sam ptica južnih gora. Ptica Neznanka (tako me Robovlasnik zove). Ptica pjevica. Znam to, iz dubine vremena jer, često se sjećanja vrate:
Ne bih baš mogla reći da sam zaljubljenik u vodu, ali ljepota i veličina rijeka opjevanih u našoj himni, izazivale su svaki dio moga bića.
Beograd/ Bivša prijestolnica bivše države pun je znamenitosti.
„Biti ili ne biti, pitanje je sad?“ reče Hamlet. „Ići ili ne ići?“ još je jedno od pitanja, ovoga puta mojega.