događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Posrećilo nam se i naiđosmo na novog suradnika. Slavko Žebić se zove i živi u Osijeku.
Novinar je i nije rođen u Osijeku. Njegova domovina je Srijem u kojemu je rođen i iz koje je protjeran.
Naziv Slavkove rubrike je EJ BEĆARI, jer je bećarac perjanica istočnog dijela Hrvatske …i dalje. Ali! …Slavkove priče i reportaže počinjemo opisom jednog tragičnog događaja,koji je…
Priča prva – Kako su nas otjerali iz rodnoga sela
piše: Slavko Žebić
Sve je počelo …doista, kada je sve počelo? Neki tvrde još dolaskom Miloševića za predsjednika partije i države, drugi opet, porukama na Gazimestanu, treći, osnivanjem prve stranke u Srbiji sa hrvatskim predznakom i mogao bih još tako nabrajati. Oni koji dulje pamte, tvrde da je sve počelo osnivanjem zajedničke države, Kraljevine SHS, u kojoj su Srbi odmah nametnuli svoju hegemoniju i bacili oko na Srijem. A Srijem je oduvijek bio hrvatski, Srijem je Kraljevina Hrvatska…
Iz naše arhive: Ova priča prvi puta je objavljena na našim stranicama 6. studenog 2011.
piše: Sonja Smolec
Probudio me loš san. Cijelu noć prozor je bio širom otvoren. Drhtim u krevetu dok mi prsti čvrsto stišću rub pokrivača. Pokušavam misliti na nešto drugo. Ne ide. Pokušavam isprazniti glavu od misli, ali to je isto kao da goloruka pokušavam isprazniti košnicu punu pčela. Odustajem i ustajem. Izvlačim papuče ispod kreveta. Teturam do kupaonice, naslanjam se na umivaonik i približavam nos ogledalu kako bih se bolje vidjela. Doduše, ne znam što sam očekivala vidjeti osim one iste face…
Dragine priče
piše: Drago Oršić
Često mi se kao djetetu ova izreka činila smiješnom, no tek kada sam odrastao, shvatio sam što ona zapravo znači. Kako god mi mislili, ipak nam ona daje do znanja da sve u životu, bilo prije ili kasnije, iziđe na vidjelo, pa skrivali mi to pomno ili ne. Tako se, eto dogodilo i u ovoj, istinitoj, priči koju ću vam sad ispričati.
U selu, u kojemu smo supruga i ja, izgradili kuću, nisam boravio dugo preko godine, tek za vrijeme godišnjega odmora, jer…
ŠTORIJE IZ MALOG MISTA
piše: Jadran Šantić Šangarelo
Evala štioci moji dragi i da znate da san se vrati poslin lipega vrućega i plodnega lita u niku normalu. Skupi san dosta štorij o zajebanciji u naše malo misto, ma ka revni čitatej Slobodne dalmacije uvik uvatin niku barufu za koju se triba zalipit. Dunkve vako:
Jutros san ka i zanji pedeset godin kupi Slobodnu i polako srka kafu dok san čita razne pulitičke monade i dikoji pametan napis. Tako neletin na našega dičnega Ivicu Ivaniševića koji je je…
Slavko Žebić
Srijeda je bila, sredina ljeta
pred svetog Lovru, imam u vidu
pazarni dan je, mnoštvo svijeta,
pola je Gibarca bilo u Šidu.
Bostan već stigo, i breskve rane,
grah se već čupa i grožđe šara,
i mnogi od nas po cijele dane
prodaju u Šidu, jer treba para.…
piše: Armin Pohara
Nedaleko od mjesta gdje živim, ovdje na Floridi, nalazi se mala seoska crkva izvjesnog pastora Terry Jonesa. Ta njegova crkva ima tek nešto vise od pedeset sljedbenika. Pastor Jones bio je i ostao opskurna spodoba primitivnih i uskih shvaćanja, i očigledno niske inteligencije. No prije dvije godine stekao je svjetsku slavu kada je veličajući svoju religiju a osporavajući i negirajući Islam, zaprijetio da će izvršiti javno spaljivanje Kurana ispred svoje rednečke crkve. Sada je ponovo u središtu…
ŠTORIJE IZ MALOG MISTA
piše: Jadran Šantić Šangarelo
Cicalo je orcalo i kalade sorilo da je to bija pravi potop ka u ona vrimena kad je Noje napravi onu svoju arku.
To su pucali kaluni, blišćilo je nebo ka za vrime največega vatrometa i onda je ka malo se smirilo .Izaša san vanka kupit „Slobodnu“, a onda sa ženon doma popit kafu, jerbo ni davalo baš nasigurno da neče opet sneverat.
Srija san prijateja Šimu Rosina i pita me …ma ča misliš koliko…
piše: Armin Pohara
Partizani su uglavnom dolazili po hranu i ponekad po oružje, dok su ustaše skupljali informacije i psovali komunističku mater.
Sredinom rata, proljećem 1943, vodile se velike borbe po obroncima Majevice. Smajići su sjedili oko peći na kojoj se kuhala pršulja, to divno jelo jedna vrsta sutlije koja se satima kuhala na laganoj vatri, sve dok se na vrhu zemljane posude ne uhvati kao prst debela kora od kajmaka koja se poslije posipala…
piše: Drago Oršić
Lani, objesen, kako bi rekao naš svit, uputih se na kraći posjet domovini. A kako je jesen doba kada se mladi žene i udaju, stigoh i u svatove. Bijahu to komšinski svatovi, a ja kao bliski susjed, bih pozvan, kako je običaj, pomoći oko priprema za sam dan vjenčanja.
Napravi se tu posla, ali tu se onda i čuje koja novost, porazgovara se o svemu i svačemu, a bogami i čuje se dosta „mudrih“ savjeta, koji ustvari nikome ne trebaju, ali bitno ih je…