događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Marija Kukić
Na putovima, zapuštenim mjestima, u blizini ljudskih naselja, uz ograde, plotove, uz zidove, među kamenjem, na mnogim drugim neželjenim mjestima raste rosopas. Domovina mu je Skandinavija, a danas je raširen u gotovo cijeloj Europi.
Cvate od svibnja do kraja kolovoza. Trajna je zeljasta biljka, sa razgranatom stabljikom, visine od 30 do 80 centimetara.…
piše: Dragica Šimić
Neki kažu da i ona ima dušu. Jer ako ima onda sam joj našla mjesto u svojoj glavi, napravila prečac i kad kliknem ona oživi ponovo ista onakva kakva je bila u nekim sretnim danima.
Ponekad je sanjam, a ne znam zašto, zašto je tako važna. Pa nije li sve zamjenjivo na ovom svijetu, nismo li tu da okusimo ljepotu spokoja koju nam nudi, gorčinu gubljenja, svjesni da ništa nije za stalno i kako je sve promjenjivo, stvari, pa i osjećaji koji su, već sutra uspomene, drage i od kojih se ne možemo lako…
Ovo je priča koja me dugo zaokuplja svojom neobičnošću i veličinom ljudske duše koje su danas rijetke ali ipak postoje …
piše: Dragica Šimić
Posljednjih mjeseci u Bugojnu a i u cijeloj Bosni i Hercegovinu, pravu buru reakcija izazvao je čin Huseina Smajića, dugogodišnjeg poduzetnika, kada je na području svoga imanja u Veseloj( bugojansko predgrađe), kopajući umjetno jezero (vlasnik je dvije hidrocentrale i dvije pilane) naišao na temelje srednjovjekovne crkve stare, pretpostavlja se, šest stoljeća.
Temelji su široki oko jedan metar i građeni od sedre a dimenzije crkve koja potječe iz četrnaestog stoljeća čak 35 sa 20 metara.…
(Ponajprije Sonji, potom vlč. Darku, Slavici, Dubravki, Slavoncu i još nekima)
piše: Marija Kukić
Što je to ljubav bez krila? To je jedno od najljepših čovjekovih iskustava, a zove se prijateljstvo. O prijateljstvu su izrečene mnoge misli i izreke. Biblija je puna uzvišenih misli o prijateljstvu.
„Vjeran prijatelj pouzdana je zaštita.“
„Tko je našao prijatelja, stekao je blago.“
„Pravi je prijatelj balzam života…“ (Sirah, 6.)…
piše: Dragica Šimić
Ne, nitko ne zna …nitko ko nije osjetio Njen zagrljaj, Njenu bezvremensku mladost, ono bogatstvo kojim oslobađa misli i hrabri na život, na stvaranje, nitko koga nije vodila Njena rječitost ljubavi koja je zapravo Njen odraz u ogledalu i Njeno pravo lice.
Ljubav i Ona su jedno …
Koliki su pisali o Njoj, i koliko li sam o Njoj čitala al´ je ne prepoznah.…
piše: Ruža Silađev
Mi curice, druge, jedva smo čekale da maličicko narastemo. Da imamo deset, dvanajst godina. Uglavnomu sve parice. Onda su nam rekli da smo divojčice. Još uvik smo nosile pletenice, a koja se dala na modu, upletala je kiku, jel u jedan, jel u dva repa.
U ti godina smo mogle vodit „Kraljice“. Kraljice su se vodile na prvi dan Dova. Bilo je više grupa Kraljica. Išle su po cilomu selu.…
tekst i foto: Marija Kukić
Oj nevene šestopere
A što si mlađan uvenuo?
Il’ te sunce preplanulo
Il’ te voda potkopava?… (narodna)
Ne potkopava ga ni voda, niti ga je sunce preplanulo. Kako bi mu ono moglo naškoditi kada je, prema legendi, neven najmlađe dijete Sunca. Ali ima i sve osobine starijeg, većeg, snažnijeg brata suncokreta.
Naša nova suradnica je Dragica Šimić, rođena Vujević, Bugojanka koja danas živi u Dugom Selu.
Naš Glas je bogatiji za jedno “pero”. I na samo to, već i za jedno srce, dušu, duh, sjećanje, snagu pogleda, osvrta, vraćanja, suočavanja, stavljanja na papir …i za sve nas će Dragica Šimić ugnijezditi sjećanja i emocije u rubriku naslova “Povratak na rijeku”. Reći ćete …otkud, kako? Pa evo pisma nakon kojeg se dogodio duhovni susret, onaj važni tik, nakon kojeg može doći do, čini nam se …plodne, a nadamo se i …duge, suradnje.
piše: Nela Stipančić Radonić
Nema čovjeka, koji se barem ponekad ne osvrne unatrag i razmišlja o vremenu koje je prošlo. Čudno je to osjećanje, kao da tražiš nešto što si izgubio.
Recimo, pokušavaš se uporno nečega prisjetiti. I prolaze tako dani, mjeseci, a i godine, a ti tragaš i tražiš kao pas svoju zakopanu kost. A onda se trzneš i sjetiš da si promijenio svoje područje i da se ona ne nalazi u novom …
Iz naše arhive/ objavljeno 06.05.2014./
Bože dragi, što smo dočekali
Joža Prudeus
Na cesti ste bili sigurniji nego na drvetu. Na drvetu bi netko mogao pomisliti da ste ptica pa bi vas mogao potrefiti praćkom ili kako se onda nazivalo ovo gumeno oružje – šlajderom.
Automobile ste na prste mogli nabrojati.Uglavnom milicijske marice, starudije od vatrogasnih kola, koja bolnička, desetak vojnih kamiona i džipova…