piše: Marija Juračić
Aras je sjedio na kamenu, oslonjen na bitvu. Njegovo je mršavo tijelo u mraku nalikovao odbačenom smotuljku zgužvane odjeće. Obujmio je koljena rukama, klonuo umoran od nekoliko neprospavanih noći, nesposoban ustati i poći kući.…
Ljeto 2009. godine. Boravim u Njemačkoj. Došao na nekoliko dana obići rodbinu i prijatelje. Doznam da je tih dana umro poznanik i da mu se priprema ispraćaj.
Dogovorili smo se, život i ja,
Kada smo iz finskog Turkua vratili nazad u Švedsku i jutrom ranim iskrcali u štokholmskoj luci, nastavili smo putovanje prema jugu. Vožnja kroz predivne panoramske krajolike baš mi je prijala, ali dolazak na obale jezera Vättern koje svojom velikom površinom podsjeća na more, osobito me je obradovalo.…
Ovih smo dana svjedoci pobune seljaka – svinjogojaca koji traktorima sprečavaju neometano prometovanje prometnicama „Lijepe Naše“:
Za buđenje na brodu – hotelu u cik-cak zore i u kabinama koje nemaju prozorsko okno trebalo je prije lijeganja uključiti alarm.
U hladno predvečerje uzimam mjeru
Moj susjed je ušao u devedesetu. Vitalan starčić, čovjek bi rekao da ima najviše sedamdeset. Često mete ulicu ispred svoga prizemnog stana. Kaže, mora se kretati.