piše: Marija Juračić
Moja susjeda, gospođa Ruža je prije nekoliko dana proslavila rođendan. Sedamdeseti. Nekako se divim ljudima koji uspiju bez većih životnih potresa dogurati do tih godina.
Moj zet smatra da starkelje ne trebaju slaviti te pozne godine. Ide mi na živce taj kult mladosti koji starcima negira pravo na veselje pa ga pitam…
Bȉlo mi je te davne godine kucalo
Zbog ovog korona – stanja ( jer kriza je već prerasla u stanje) moj je zet počeo raditi od kuće i od tada se posve promijenio. Inače miran, nasmijan i susretljiv, postao je nervozan, otresit i mrgodan. Sve mu smeta.
Lucijin večernji poziv bio je pravo iznenađenje. Već godinama se nismo čule. Lucija je sredinom 1980ih iz Berlina odselila u Heidelberg. Zbog boljeg zraka, govorila je tada, kada su ljudi počeli zapažati da nam zrak postaje sve prljaviji. I da ga mi sami zagađujemo.
Ema je sjela na svoje mjesto s cijelim kolopletom misli i osjećaja. I dok sluša glas spikerice pulskog kolodvora, kojim najavljuje skori polazak njezina autobusa, gleda u Tinovo ozbiljno lice. Mašu još jednom jedno drugome uz smiješak koji prije sliči grimasi.
Moja baba i moja majka
U dvoranu GK Marka Marulića u Splitu tog 22. listopada moglo je ući točno 40 ljudi.
Daruvar, 25. listopada 2020. – veličanstvena krošnja razgranatog stabla privlači poglede svojom ljepotom, a ispod nje na predah mami duboka hladovina.
Koliko je naš jezik delikatan i istančan pokazuju srodne riječi istog korijena koje mogu vrlo jasno distancirati svoja značenja. Zadržimo se na riječima političar i politikant. Jasno je da su obje riječi niknule na širokom političkom tlu, ali se one po svom smislu bitno razlikuju.