piše: Filip Ćorlukić… iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Ja sam stalno nosio onaj moj teški kožni kaput, a kad je bilo malo toplije nisam imao nikakav mantil. Sead mi je negdje pronašao izvrsno kompaktno platno lijepe tamno zelene boje, pa me odveo do svoga prijatelja Šefika, poznatog krojača, da mi sašije mantil. Ponekad sam u Beogradu viđao one montgomery mantile, pa sam rekao Šefiku da sašije “nešto tako”. No on to učinio mnogo bolje.
Mantil je imao sve ono što je imao i original, ali je bio duži i nije bio onako “šlampav”, nego uz tijelo pritegnutim opasačem – bio …

