Nela Stipančić Radonić
za gušu stisla čvrsto zima
pa sve bijelo, bijelo pred očima
dah se ledi, a suze trepere dok lagano klize
niz lica prolaznika s rukama zavučenim
duboko u džepove
kao miševi u svoje rupe, a noge
navrat-nanos poskakuju po zaleđenoj cesti,
dok neke plešu nezgrapno po zraku
skupa s ledenim vjetrom što s krovova vreba…
09 PRIČE
NAŠA INTEGRACIJA
Iz naše arhive ...objavljeno 24.05.2011.
piše: Sonja Breljak
Poput riječi dijaspora, tako mi uvijek tvrdo i grubo zvučala i riječ integracija. Znači puno a opet zvuči nekako isprazno. Riječi dijaspora u Hrvata se pokušalo stati u kraj, nadomještajući je blažom riječju /hrvatsko/iseljeništvo pa opet ona prva nekako preživjela sve te napade i …iako znači nešto drugo …ostala visjeti u zraku kao naša odrednica.
Ni s riječju integracija nije se puno bolje sreće. Od česte upotrebe zadnjih godina, postade pomalo bezlična, potrebna a ne previše…
OBRISATI SVAKU SUZU
piše: Marija Kukić
Na vlatima nježnih mekih travki, na nejakim laticama prvog procvalog proljetnog cvijeća sjaje se i zrcale biserne suze pod tek probuđenim zrakama Sunca. Čini se da je mala vila Kosjenka razbacala po tratini sve čarobne bisere koje je sobom ponijela na Zemlju. Ti biseri rasuti posvuda, jutarnja su rosa koja se sjaji i blješti u naručju Sunčevih zraka. Tako čiste, tako sjajne, tako nevine poput suza koje teku, teku, teku…niz čovjekovo lice! Tko zna! Možda to i jesu nečije suze?…
PRELO
piše: Ruža Silađev
Potli Sveta Tri Kralja, svit se već maličicko i ulini. Od nerada.
Uveče se drima
a ujtru je zima.
Kad pogledaš
na kudelju,
a ona je cila.
A, već je pofalilo i snove i pučice. Zatriba i buba i bubica i ponjavki i taraka. Svega. Ku’će se šta će, neg ajd povratit ono di si zaostaš, pa pravac na…
KAKO, MOLIM
piše: Viktorija Banić
Čekala sam na tramvajskoj stanici i proučavala oko sebe sve što se može proučavati, ne bi li natjerala vrijeme u neku višu brzinu. Pogled dolje – cipele, papirići, spuštene torbe i vrećice. Pogled gore – reklame, fasade, ptice, grane…
Na pola puta, između stopala i oblaka, uđe čovjek u moje vidno polje. Malo je reći uđe….
Osamdeset godina je, sigurno, nanizao na zemlji. Visok i tanak,…
LJEPOTA JE SVJETLOST U SRCU
piše: Marija Kukić
Janja je u mladosti bila prava ljepotica. Momci su se otimali za nju i svaki je želio pridobiti njenu naklonost. Mnogi su poželjeli uzeti je za svoju životnu suputnicu. Bila je misica toga vremena i toga podneblja.
Živjela je u mnogočlanoj obitelji. Život joj je bio skroman, mukotrpan… Kralo se sve što se moglo ukrasti od škrte zemlje hercegovske. No, Janja se uvijek znala izboriti za ono što je željela pa tako i za budućeg supruga.…
“SVETA” VODICA
piše: Marija Kukić
Većina odraslih zna da se uvečer uoči Sveta tri Kralja u svim katoličkim crkvama blagoslivlja voda. Vjernici dolaze s bocama; malim, većim, velikim i onim najvećim kao da nose vodu za pola sela. Odnose je svojim kućama. Netko će je koristiti u čestim prigodama, netko malo rjeđe, neki ponekada, a neki gotovo nikada. Ali, eto neka se nađe! Mnogi će je „uredno pospremiti“ do blagoslova obitelji, koji obično počinje odmah iza Božića.
I ja sam svoju bocu s blagoslovljenom vodom uredno pretočila u…
KLIZIMO POLAKO PREMA…
piše: Nela Stipančić Radonić
Za ovu Novu slavlja je bilo doista posvuda, baš kao i svaku godinu, pa bila ona ovdje, izvan domovine ili tamo “kod kuće”. Jer, ljudi su ljudi, rado se vesele, zaboravljaju sve svoje brige i malo luduju.
Srećom da postoje trenuci u životu, kada se konačno većina opusti (iako uvijek postoje oni koji ne popuštaju nikada), jer ono vrijeme između, mogli bismo nazvati “pravim životom”, a ovi momenti dođu kao neka pauza ili mala nagrada za nas smrtnike.…
NA SILVESTROVO
piše: Jadran Šantić Šangarelo
Na ovo važno i lipo večer kad se uz dobru spizu i pismu zaboravja sve ono ča dušu mori mora san sist za makinju i notat nikoliko rečenic.
Puno puti u životu se dogodi da te puno ružni stvari izneredi pa popizdiš do daske i unda poslin dva tri dana zažališ ča si reka.
Evo ovod sad sa ovega mista želin se ispričat sviman koje san možda uvridi notavajući svoje misli u mojoj kolumni.…
ČEKAJTE, A BOŽIĆ?
Piše: Viktorija Banić
Nakon, čini se, više tjedana magle, konačno je provirilo sunce. S druge strane, kraj prosinca i temperatura od 15 stupnjeva baš i nisu neka kombinacija, osim za glavobolju… Broj izbjeglica prelazi milijun, ili milijune? Izgleda da je već odavno ionako postalo svejedno. Sedmero djece i danas stradalo u krilu Egejskog mora pokušavajući s obitelji, recimo, promijeniti život nabolje.
A mi? Već i zaboravili da smo birali na izborima. Konzultacije i pregovaranja davno nadmašila razumnu brojku. I da, dokazano po tko zna koji put, da nikad nije gotovo dok nije definitivno gotovo – konačno dobismo mandatara. Čovjek sa respektabilnim referencama, kažu oni čije bi mišljenje moglo biti mjerodavno. Naši prvi komentari? O tome kako loše govori hrvatski?! Pa bi li radije vrsnog gospodarstvenika koji uči jezik ili vrsnog jezikoslovca koji se uči gospodarstvu za premijera države?…