događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Nela Stipančić Radonić
Dok sjedim negdje vani u parku često plovim s oblacima. Ili barem pokušavam doprijeti do njih, kada već ne mogu do ljudi. I stvarno su jako ugodno društvo, skoro kao labudovi na vodi. Samo oblake viđam češće. Čim dignem glavu. A labudovi su sve dalje. Kao da se kriju od ljudi.
Ali, ni oblaku nije lako na nebu, jer mora svako malo istrčavati na teren. Kao sudac na terenu. A mi dolje smo zapravo igrači. I to ne svi, kako tko.…
Naša nova suradnica: Viktorija Banić u rubrici naslova: VRATA (I TVOJE) DUŠE
I ovako se stiže do nas: – Moje je ime Viktorija Banić, javljam Vam se, rekla bih na inzistiranje zajedničke, uvjetno rečeno poznanice, meni poznate samo pod “Kata Rina” sa fb. Naime, stalni sam suradnik i kolumnist Franjevačkog medijskog cetra “Svjetlo riječi” na portalu, u reviji, te rubrika petkom u radio emisiji. Kata Rina, tko god se krio iza tog profila, je osoba kojoj se sviđaju moji tekstovi, te me je kontaktirala, poslala zahtjev i predlagala da se javim upravo Vama. Smatra da moji tekstovi, kako kaže, “imaju dušu”, a Vi takve trebate ……
piše: Viktorija Banić
Kad sam bila dijete vrlo važnu ulogu u mom životu imalo je, čini mi se oduvijek, nebo. U najširem, najplavljem, najbajkovitijem, pa i najkišnijem kontekstu.
Moje prvo razmišljanje o nebu izgledalo je ovako – bila sam uvjerena, bez imalo sumnje, ma već vidjela u mislima, kako bi se, za početak, sve djevojčice ovog svijeta (samo djevojčice!) trebale popeti jedna drugoj na ramena.…
( Inspirirano člankom o knjizi Svako je dijete darovito, autora Gerald Hüthera, profesora neurobiologije na Psihijatrijskoj klinici Sveučilišta u Göttingenu)
piše: Nela Stipančić Radonić
U nekim zrelijim godinama svi smo pametniji. Barem tako mislimo.
Nekima do toga nikada nije ni bilo stalo, pa ih ne treba uznemiravati. Važno je da ne narušavaju prirodu i ne ugrožavaju druge. Sve ostalo je njihov izbor. Divili se svom okopanom vrtu, uspješno napisanoj maturi ili skupom autu, meni sasvim svejedno. Eto ga njemu, a ne meni.…
tekst i foto: Slavko Žebić
Osijek/ Baš uoči blagdana Tijelova na Poljoprivrednom institutu u Osijeku održan je Dan polja pšenice i ječma, tradicionalna manifestacija u znaku susreta znanosti i poljoprivrednika, koja ima za svrhu predstavljanje i upoznavanje sa OS kreacijama pšenice i ječma i razmjenu informacija i iskustava iz oblasti oplemenjivanja, sjemenarstva i proizvodnje.…
piše: Jadran Šantić Šangarelo
Nisan Van se dragi štioci javija okad san ka lastavica sletija na naše lipo Jadransko more. Je judi moji ovod je uvik lipo i kad je lipo i kad je ružno ka kad lije kiša, pogled sa terace na peljško neretvanski kanal liči dušu i tilo.
Eto poza ovin malešnin uvodom moran odma krenit kontra svi bandiri. Kako sigurno svi znate za naše poznate šatoraše na čelu sa šjor Glogoškin i šjor Klemon i njiovu bunu i pritnje dizanjen u ariju savske ulica paleči boce plina a da ne rečen pripremu za…
Posvećeno bugojanskim fratrima koji su u nevoljama, ratnoj tami pružili utjehu svom narodu. Pritom nisu gledali koje je nacionalnosti čovjek, već kakve su njegove rane. Posebno hvala tadašnjem župniku fra Janku Ljubasu koji je, izložen napadima s mnogih strana, skrbio za bugojanske logoraše …
piše: Dragica Šimić
Uvijek si bio blizu. I kad nisam htjela vjerovati da me poznaješ i razumiješ, ti si se smiješio sa svojih oltara držeći u rukema bijeli cvijet.
Ljiljane nježni …I dijete Isusa … kao da si htio reći : – I ja imam ljubavi za malene, kao i ti što u rukama pronosiš kraj moga kipa, ispod moga samilosnog pogleda divna čeda svoja.…
Kako je nekad bilo na blagdan Srca Isusova …
piše: Ruža Silađev
Sonta/ Vjernici katoličke vjere nakon blagdana Duhova, treći petak slave blagdan Srca Isusova. To je blagdan neizmjerne Isusove ljubavi prema ljudima.
U Sonti je to zavjetni dan.
U prvoj polovici devetnaestog stoljeća na taj dan Sontu je često zahvatalo veliko nevrijeme. Jake grmljavine, provale oblaka, velike oluje, preobilne kiše sa …
piše Nela Stipančić Radonić
(Iz rukopisa romana Trubačica sa Seine)
Ulice su se smješkale Jeleni, kao da je prepoznaju, iako je prošlo skoro tri godine od njezinog odlaska. Ništa se nije promijenilo. I sve se promijenilo. U Jeleni.
Zastala je na Kamenitim vratima.
Mir, spokoj, tišina. I molitva. Ona najvažnija joj je uslišana. Roditelji su joj živi. Pali svijeću i zahvaljuje na koljenima.…
Naša suradnica iz Kutjeva, Marija Kukić u drugom nastavku opisuje hodočašće u Sarajevo i doživljaj susreta s papom Franjom na stadionu Koševo.
tekst i foto: Marija Kukić
Sarajevo/ Uzbuđenje je bilo na vrhuncu kada se na stadionu pojavio Sveti Otac.
Svi hodočasnici uzvikivali su:
„Papa, mi te volimo!“
Prolomio se dugotrajni gromoglasni pljesak.
Svi su okretali glave u smjeru kojim je trebao proći papamobil. A u njemu je papa stojeći, smješeći se i s ispruženim rukama blagoslivljao okupljeni narod.…