piše: Marija Juračić
Čujem kako zet mrmlja da nemam pravo suđe pa onda ni objed ne može biti dobar, a to me ljuti, jer ja imam pravo suđe i objed je uvijek dobar, pa kažem drzniku, ako mu suđe ne valja, neka kupi novo.
Zet prasne u smijeh i govori da ja imam dobro i pravo suđe, ali da pravosuđe u Lijepoj Našoj ne vrijedi ni cijelog pišljivog boba. Znaju to naši građani, jer moraš biti ili posve nezainteresiran ili potpuno glupav pa da ne vidiš što se u loncu kuha.…