piše: Filip Ćorlukić …Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Stričeva i Kaicina obitelj primili su me otvorena srca. Oni su dijelili malu zajedničku kuću, a ja sam spavao u udžeri u kojoj su pokojni Ilija i Kaica spavali dok su bili mladenci. Naša stara djedovska kuća već je davno bila srušena, a udžeru je Ilija prenio sebi.
Želeći što prije nastaviti školovanje, već sutradan sam otišao u sedam kilometara udaljenu Derventu. Videći moju svjedožbu petog razreda iz Tuzle, direktor gimnazije mi je bez ikakvih problema omogućio nastavak pohađanja nastave šestog razreda. Svaki sam dan u crnoj tenkističkoj odori pješice dolazio iz Vrhova. Red vožnje vlakova mi nije odgovarao, a niti drugog odijela nisam imao.
