Nešto jače od tebe
Mirko Popović
Visoko gore iznad prozorâ stanične zgrade, unatoč vrevi i žamoru neprekidne rijeke putnika, dremuckala su dva goluba. Možda su ih uspavljivale kapljice kiše, duge, jesenje kiše koja je monotono kuckala o stakla.
–Haj! …došavši u drugu smjenu uobičajenim pozdravom trznuo me Branko, stari konobar i znanac.…







