Iseljeničke priče
piše: Drago Oršić
Ove godine, kao skoro i svake, boravih u rano proljeće, kako mi koji živimo u inozemstvu kažemo …doma, u dragoj nam domovini Hrvatskoj. Nakupilo mi se svakojakih poslova, koje čovjek mora i treba obaviti baš u rano proljeće, pa tako i ja nakanih to riješiti u rano proljeće. Posadio sam prije par godina razne voćke i kako je vrijeme za rezidbu upravo rano proljeće, krenuh i ja, sada kao rentner (penzioner) sve to obaviti na vrijeme, jer sada imam vremena za to, iako je opće poznato da…
09 PRIČE
SJEME PRAVDE
piše: Nada Landeka
Prodavala kumica na tržnici pravdu. Imala je mali štand, jednu stolicu na kojoj je sjedila da je ne bi zaboljele noge od stalnog stajanja, i malu starinsku vagu, s utezima. Utezi su bili pravilno raspoređeni, od 0,5 kg, 1 kg, 2 kg, 5 kg, 10 kg, baš kako je to uobičajeno i kod svih drugih vaganja. Iako je pravda bila veoma skupocjena pa je kumica čak razmišljala da nabavi zlatarsku vagu i da počne prodavati pravdu na grame a ne na kilograme, jer su ljudi vrlo rijetko tražili pravdu …
POLE OD KRUMPIRA
Iz naše arhive
Iz bilježnice moje bake
piše: Emil Cipar
Zahladilo! Ma nije ništa drugo ni za očekivati u ovo doba godine. Nešto me muči zubno meso, pa danima ne jedem čvrstu hranu. A od juhica i čajeva se ne možeš pošteno najesti.
Nakon desetak dana dijete …problem je saniran. Konačno mogu pojesti nešto pošteno. Prva misao je Bečka šnicla u Savusu u Slavonskom Brodu. Kod njih …ovaj svjetski poznati specijalitet zaslužuje naziv delikatesa. Prave ju …kao što se to i priliči od telećeg mesa, a veća je od tanjura na kojem ju…
TELEVIZOR
piše: Sonja Smolec
Navečer je bio još poprilično normalan. Osim onih nekoliko sumnjivih nijansi na ekranu koje su se pojavile prije više godina i na koje smo svi navikli, i ružnih stvari na vijestima na koje smo se isto tako navikli, nije bilo ništa neuobičajeno. Ugasila sam ga na pola neke dosadne sapunice.
Drugi dan poslije podne uzimam daljinski, pritisnem zeleni «gumbić». Ništa. Pritisnem broj jedan. Opet ništa. Gledam u ekran, onako postrance. Možda me iznenadi. Da nisu baterije u daljinskom? Nisu, veli sad i druga zainteresirana strana. Prilazi mu …
TOPLINA I SJAJ
PUTOVANJA
piše: Nada Landeka
Tu večer, baš kao i prethodnih većeri, oči su je boljele od suza. Htjela je dati svu svoju ljubav. Htjela je dati sebe, svoju nježnost, svoje osjećaje, svoje snove, htjela je podijeliti s onim za koja je mislila da joj je suđen.
A on? Nije ju ni pogledao. I tu večer, baš kao i puno večeri prije, bio je mrk. Bez nekog posebnog razloga, jednostavno, takav je bio dan, ili takav horoskop, ili je tako odlučio, ali bio je mrk,…
PONČINA PRIČA
Te drage beštije
piše: Hrvoje Mužević
Sjedio sam na podvinjskom brdu, u predvečerje 1991. Kontrolni punkt prema Janiševcu, ili donedavno ulici Ive Čavčića. Povremeno se oglasila uzbuna ili nadlet aviona, od kojih smo strahovali i povlačili se u zaštitu vreća s pijeskom, poslaganim duplo iznad moje visine. U trenucima predaha pušila se jeftina škija i pričalo o nebitnim stvarima, kao da smo na nekoj ribičiji, a ne u ratu i granatama. Pored mene je bio dječak iz obitelji kod koje sam se sklonio kao ratni lutalica. Propao sam u životu i ponašao se kao …
SEDAM MILJA ŽIVOTA
Piše: Ferdo Crnogorac
Uvod
Kada sam u reportaži „Jedan život malo je“, predstavio osebujnog Ferdu Crnogorca imao sam osjećaj da će se „Hrvatski glas Berlin“ obogatiti za jednog izvrsnog autora. Ferdo je održao riječ i svojom prvom vrlo impresivnom pričom iz ranoga djetinjstva u Kolibama Gornjim otvorio seriju životopisnih priča iz jedne osebujne biografije. (E. C.)
Sedam milja života
Ne sviđa mi se ovaj naziv priče. Ali ni dio mojega života koji je…
PRIČA O ANTI
Iseljeničke priče
piše: Drago Oršić
Znam …puno njih će odmah pomisliti da će biti riječi o poglavniku Paveliću, no nije tako. Kao prvo rođen sam, kada je on već davno dao petama vjetra iz Hrvatske, a njegovo ime nije bilo pametno spominjati iz zdravstvenih i inih razloga. Osim toga, moje osobno uvjerenje je, da je dotični, nanijeo toliko zla Hrvatskoj, u koju se zaklinjao, tako da bi bilo kakovo pisanje o njemu bila, za mene, besmislica.
PRAZNINA
SOFIJA JE OTPUTOVALA
SANJINE PRIČE
piše: Sanja Pilić
Ekscesna Sofija na četvrtom katu židovske kuće, na prozorskoj dasci, sasvim blizu bršljana po kojem se štakori penju, stoji. Dodiruje smrt stopalom, a rukom pridržava život. U sobi nikoga nema da je zaustavi ili gurne, sama mora odlučiti, sudbinu skrojiti, pobijediti dvije cure što se natežu i čupaju kose u njoj. Jer ona je izvan, na dasci, između nenamještene sobe i namještenog užasa pet katova niže, koji u potaji, skriveno sasvim, očekuje da se njezina noga malčice, malčice posklizne.
Sofija nije plin odabrala, pilule popila, uže zavezala. Ona se u mnoštvu ogleda, u očima drugih vidi. A te oči, bez kojih ne može, povremeno joj strašnu sliku ukazuju: da život njezin…