SUSRETI
piše: Sonja Breljak
Nije da volim nakit, zlato ili srebro oko vrata, na resicama ušiju ili oko ruku. Ipak, nosim ponešto od toga. Tradicionalno … i kod nas su u Bosni, djevojčice već za rana dobijale naušnice. Nije tad bilo ovih suvremenih sredstava pa se i danas …iako sam tada imala tek par godina … sjećam još suza koje su pratile pravljenje rupica u ušima i prve zlatne naušnice. Kasnije …tamo uz krizmu, na dar od kume …dobih zlatni lančić s privjeskom crvena kamena,…
09 PRIČE
LOVČIĆ …ZABORAVLJENO SELO
Divan Skitnje
piše: Željko Mužević
Lovčić je jedno od pet tisuća hrvatskih sela koje proživljava svojevrsnu agoniju umiranja. Žitelja je iz dana u dan sve manje. Oni koji odlaze kod sv. Martina, na srednjovjekovno groblje, puno je više od onih koji dolaze na ovaj svijet. Zvonjava grobljanske crkve utišala je plač novorođenčadi, sve je više onih koji putem ka Stupniku, kroz šumu odlaze put Broda ili Požege. S kartom u jednom pravcu. Sa iluzijom o nekom boljem životu.
Dosta im je tavorenja u slijepom crijevu, gdje je i Bog rekao laku…
KUĆNO ISTRAŽIVANJE
IZ BILJEŽNICE ROBIJA K.
Mama je razrogačila oči i rekla je: “Jebate patak, stvarno će izabrat majmuna!” Tata je isto držao raskobečene oči i rekao je: “Čoviče, pa to je živa strava! Ako majmun bude izabran, najebali smo do balčaka!” Mama je rekla: “Biće izabran, trista posto! Imamo sriće ka govno vitamina! Ionako živimo ka pasi, još nam je samo majmun falijo!” Tata je rekao: “Ma ne mogu virovat da će izabrat majmuna, prosto naprosto ne mogu virovat! To bi bijo horor film, čoviče!” Onda je moja sestra Damjana okrenila se…
NA KAVI
SANJINE PRIČE
piše: Sanja Pilić
Ženska ima lice groba. Malog, sprčkanog, zemljanog, s pokojim kamenom. Druga ženska ima lijepo lice, pravilno, s razmaknutim očima i ružičastim obrazima. Sjede u kafeteriji. Žena grob zove se Anina. Žena razmaknute oči zove se Marina.
– Da – kaže Anina – moj život bio je težak. – Pogledaj moju majku, s tim krhkim tijelom. Vadi crno-bijelu fotografiju. – Krhka. U toj selendri. …
MOLITVA U JURANDVORU
DIVAN SKITNJE
piše: Željko Mužević
| Klatareći se ovoga ljeta Hrvatskim Primorjem i otokom Krkom, neka unutarnja sila natjera me opet put Baške. Tek u Jurandvoru postadoh svjestan da to nije zov smaragdno čistog mora i duge plaže, već da me moja podsvijest ponovo dovela do crkve sv. Lucije i replike Bašćanske ploče (1100. g.). Nezadovoljno mrmorenje mojih najbližih umuknu kada me vidješe kako pobožno |
ŽIVIO DRUG TITO
PROHLADNO VRIJEME
piše: Mladen Šimić
Bilo je to vrijeme revolucije i izgradnje socijalizma. Mladi ljudi su vjerovali da su rođeni pod sretnom zvijezdom i da prisustvuju i doprinose rađanju novog doba. Stariji su bili malo sumnjičavi i vrtili su glavom na sve nove stvari koje su se pojavljivale velikom brzinom.
Sva imovina je bila zajednička i narodna. I milicija je bila narodna kao i vojska. Svi su bili drugovi i tako su se obraćali jedno drugom. Gospode nije više bilo. Privatna svojina je bila najveći grijeh i zlo.…
VRATA
NA PUTU
piše: Marijo Glavaš
Postoji to jedno zvono na zidu odmah pored vrata i papir s nacrtanom strelicom nalijepljen na vrata, strelica pokazuje prema zvonu, a natpis iznad nje kaže: Ne gurati – pozvoniti na zvono. Sva su vrata na tom dijelu hodnika uokvirena žuto obojenim dovratnicima. I sva su zatvorena. Na jednima piše: Soba za sastanke, na drugima: Soba za informacije (od 14 do 15 sati), na trećima: Garderoba. Ima dosta tih vrata i iza njih se ništa ne čuje. Prostorije su prazne. Ili onaj tko je u njima šuti, oni koji su u njima …
MAGLA OBAVILA SJENIKOVAC
PROHLADNO VRIJEME
piše: Mladen Šimić
Dječak se u rujnu ponovo vratio u Prašnjograd pun utisaka, pjesama i pošalica. Želio je silno da to prenese drugovima i drugaricama. Obraćao im se na isti način kao drugovima i drugaricama u Sjenikovcu ali to nije naišlo na odobravanje. On je postao glavna tema na sastanku razrednog starješine. Djevojčice su se žalile da im Kreša Dođoš dobacuje i dosađuje. Dječaci su pričali sličnu priču. Riječ razrednice je bila poslijednja. „Nemoj više da se obraćaš tako“ bila je naredba.
Svi nastavnici su mislili da je Kreša Dođoš dosadan i nametljiv ali…
MOJ DIDA
IZ BILJEŽNICE ROBIJA K.
Moj dida je došao sa Šolte kod nas doma kod kuće. On je dogibao jer pošto da u roku hitno mora na banku. Samo prvo je njemu moja mama dala marendicu sa malo pancete i kapule. Dida je rekao: „Svjecki kapitalizam ide u trokurac, ja oću dignit svoju lovušu sa banke!” Moj tata je njemu rekao: „A tebi je ka mrsko šta kapitalizam propada, a?” Dida je rekao: „Dobro ga đava odnija! Skupa sa cilim bankarskim sustavom!” Tata je rekao: „Ako ti je tako gadljiv, šta si drža šolde na banki?” Dida je zamahnijo…
STADE SE CVIJEĆE ROSOM KITITI
PROHLADNO VRIJEME
piše: Mladen Šimić
Krešo je sjedio u šatoru i pomalo ga je bolila glava. Svanjivalo je i bilo je prohladno i Krešo se osvrtao ne bi li našao nešto da se ogrne. U šator je ušao mlad i snažan vojnik i ogrnuo Krešu sa ovčijim kožuhom. To nije bio običan kožuh već su bile u kožuh utkane zlatne niti koje su se presijavale u tmini šatora. Sam šator je bio ogroman i veoma lijep sa puno lijepih i luksuznih predmeta ukusno raspoređenih po njemu. Kreši je bilo čudno što mu se vojnik obratio sa „Aleksandre” a ne sa Krešo.…